Mnogi su strepili da će proslavljeni hrvatski pijanist povratnički koncert na Dubrovačke ljetne igre prekinuti radi nekog fotografskog fleša ili zvuka mobitela. Ali Pogorelić je koncert prekinuo u vampirsko doba noći, u pola jedan ujutro, zbog sitne, ali uporne kiše.
Zaliveni Nocturno
Sam je inzistirao da koncert počne tek u 23 sata, zbog vrućina. Onda je zahladilo pa je vježbajući prije koncerta, što je potrajalo gotovo do samog nastupa, bučnu i uzbuđenu publiku dočekao s kapicom na glavi. I onda je nebo odlučilo da će koncert prestati u trenutku kada pijanist svira Nocturno u c-molu Frederica Chopina, skladatelja koji je presudno obilježio Pogorelićevu karijeru.
Prije toga, Pogorelić je u prvom dijelu koncerta maestralno izveo Chopinovu Drugu sonatu u b-molu, najpoznatiju po onom čuvenom Posmrtnom maršu koji je u komunizmu bio nezaobilazan prilikom važnih državnih pokopa, kao što je energično i nadahnuto odsvirao prvi Lisztov Mefisto valcer. Muzicirao je na najnovijem klaviru Igara marke Steinway koji je festivalu darovao odvjetnik Marijan Hanžeković. I na najnovijem dubrovačkom recitalu, koji je bio i izrazito emotivan jer je Pogorelić još za rata svirao usred Londona za obnovu ratom razrušenog Dubrovnika (pa je od tog koncerta obnovljena i festivalska palača uz pomoć zaklade lady Jadranke Beresford Pierce), taj se pijanist dokazao kao iznimna osobnost na komercijalnom umjetničkom nebu.
Uporna publika
Pogorelić svira, ali i stvara glazbu, posvećeno, pa čak i fanatično. I jest da je u nekom natkrivenom kutu dvora mogao zasvirati preostalu Lisztovu sonatu jer je publika uporno sjedila na svojim mjestima do jedan sat poslije ponoći. Ali onda to ne bi bio on, apostol osebujnog pijanizma kojem je klavir sredstvo nekima kontroverznog, nekima genijalnog pogleda ne samo na glazbu nego i na svijet.
Kad će netko više ovom Pogoreliću reć da lupa po klaviru bez ikakve veze i da to nema veze sa glazbom????