J.R. August, ili Nikola Vranić, drugim albumom “Still Waters” pripremio je jedan od ambicioznijih projekata ove godine na domaćoj sceni. Prijelomni album trebao bi odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja, svjetovnih i duhovnih. Među svjetovnima je i ono o “prokletstvu drugog albuma” i je li moguće nastaviti uspjeh prvijenca “Dangerous Waters” iz 2019. kojim se nakon godina rada i četiri EP-ja probio do šire publike te osvojio sve moguće nagrade i priznanja kritike. Bio je tu i sjajan koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu, objavljen na Blu-ray izdanju, visokoprofesionalno snimljen s mnogo kamera 2020., taman prije dolaska korone. Dapače, igrom sudbine J.R. August tada nije odradio samo promocijske dužnosti uz album, nego je u HGZ-u sam s klavirom odsvirao i streaming koncert na početku lockdowna.
Skorašnji potres zatvorio je HGZ, a zatim i Lisinski u kojem je Vranić koncem 2020. planirao veliki koncert kao krunu tog razdoblja uspješnog rada, ipak održan tek krajem 2021. No između tih markera Nikola Vranić marljivo je radio, a koronaizolacija kao da ga je potaknula i na osoban album kakav je “Still Waters”.
Potpisivanje ugovora s Croatia Recordsom omogućilo mu je staloženo planiranje i sigurnost u objavljivanje materijala kojih je imao nekoliko. Dapače, isplanirao je po etapama objavljivanje nekoliko albuma, među ostalim i na hrvatskom jeziku, za razliku od uobičajenog engleskog kojim se sada koristi u javnom radu i djelu.
Novi album “Still Waters” prvi je produkt iduće etape rada u kojoj i autor i publika i izdavač računaju na Vranića kao mlađu snagu koja inovativnim potezima može razbucati domaću srednjostrujašku scenu te postići i komercijalni uspjeh, prisutnost i vidljivost među širom publikom. Sudeći prema “Still Waters”, Vranić je snimio album koji riskantnu poziciju može riješiti pozitivno u mnogim segmentima, a pogotovo u autorskom dijelu priče. To nas dovodi do teme albuma, biblijske priče ispričane i snimljene u autorovoj kući koju je nedavno preuredio u tonski studio, što mu daje slobodu za miran svakodnevni rad bez pritisaka.
Još važnije, “Still Waters” svojom religioznom tematikom trebao bi odgovoriti i na pitanje zašto se u domaćoj rock i pop glazbi tema vjere koristi plakatno i banalno te zbog čega do sada nismo imali puno projekata koji bi se, poput gospel scene, bavili duhovnim temama na način da je duhovnost privatno, a ne ideološko pitanje? Ukratko, na tragu Nicka Cavea, Leonarda Cohena i Boba Dylana, Vranić se uhvatio u koštac s intimnim pričama realiziravši ih kako i treba, privatno i osobno. Još ako Katolički radio prihvati ovu glazbu kao novu normu duhovne pjesme, nitko sretniji od nas.
U glazbenom smislu “Still Waters” okvirno bi se mogao nazvati gothic-gospelom, intimističkim radom kojim se Vranić bavi duhovnom nutrinom, uspijevajući pritom devet pjesama, od kojih je jedan instrumental, zaogrnuti prepoznatljivim vlastitim pjevačkim, melodijskim i klavirskim zvukom. U sadržajnom i formalnom dosluhu s temom CD se zbog dizajna interno zove “molitvenik”, a vinil “biblija”. U promišljenom izdavačkom tajmingu kojeg se ne bi postidjeli ni prvaci marketinga Laibach, prvi singl i videospot “Dealing With The Pain”, koji i otvara album, objavljen je 2. ožujka, na Pepelnicu ili Čistu srijedu, dok će drugi singl “I Forgive Her” biti objavljen idući tjedan, na Veliki četvrtak 14. travnja, a album izlazi na Veliki petak 15.4. Melodramatski ugođaj albuma koji kao da je snimio Hozier u društvu Depeche Modea, osim uvodne “Dealing With The Pain”, nudi još nekoliko potencijalnih singlova, među kojima su i “Deepest Oceans Of My Mind” i potmula “Rebuild My Ruins”, sa stihovima “moje oči su kao dvije crne rupe”, koje još više potenciraju autorovo samopreispitivanje.
Graciozne su to pjesme bogatih melodija i začudnih ugođaja, s velikom mogućnošću plasiranja na inozemno tržište na kojem bi ovakav album imao što tražiti. Među dragulje albuma koji tematski prati autorove nedoumice ulazi sjajna klavirska “Divine Intervention” koje se ne bi postidio ni John Lennon u društvu Queena, na koje “zovu” lijepo poslagani višeglasni vokali. Vranić je album “Still Waters” po sistemu “sam svoj majstor” napisao, odsvirao i sam snimio početkom 2021. Pomogao mu je dugogodišnji suradnik Dražen Završki koji je koproducirao album i napravio tonski miks. Jedini živi instrument na albumu odsvirao je Vranićev brat Alen, akustičnu slide gitaru u pjesmi “Divine Intervention”. Upravo se osamljenost i pogled prema unutra nameću kao glavno pogonsko gorivo albuma snimljenog u vrijeme izolacije i lockdowna, kojim smo dobili domaću verziju sličnih osamljeničkih pothvata Nicka Cavea i Warrena Ellisa zadnjih godina. Album pun širokih melodija, suptilnih interpretacija i osobnih tekstova na koncertima bi trebao proširiti uobičajen Vranićev veliki sastav. No i u ovako naizgled ogoljelom, ali nipošto siromašnom obliku s pjesmama punim sjajnih aranžmanskih i vokalnih detalja pokazuju se velike mogućnosti autora sposobnog za velika ostvarenja.
