Dramski ansambl HNK Split premijerno će večeras na ambijentalnoj pozornici pred crkvom na Sustipanu izvesti najpoznatiji dramski tekst Ranka Marinkovića “Glorija” – mirakul u šest slika. Bit će to jedina dramska premijera na 67. Splitskom ljetu čiju režiju potpisuje Dražen Ferenčina. Dok on veli kako ovaj Marinkovićev komad, koji se ubraja u klasičnu domaću književnost, obilježava mnoge generacije glumaca i redatelja, intendant i ravnatelj Splitskog ljeta Srećko Šestan tvrdi da se “Glorija” ne može raditi bez kvalitetnog glumačkog ansambla koji ovaj teatar ima. Ravnateljica Drame Marina Vujčić podcrtava kako je podjela u ovoj predstavi koju planiraju staviti na redoviti repertoar nepogrešiva. Naslovnu ulogu Glorije, odnosno časne sestre Magdalene, tumačit će Katarina Romac, dok će don Jeru igrati Mijo Jurišić. Mladu glumicu Katarinu Romac, za koju redatelj Ferenčina kaže da je iznimno energična, pitali smo kakva će biti “njezina” Glorija?
– Definirali smo je kao ženu koja je na trapezu između Crkve i cirkusa, između don Jere i oca. Ona je zaljubljena žena, radosna kad je on radostan, želi usrećiti don Jeru. Za formiranje lika Glorije trebalo je moju energiju malo reducirati. Ta naša dalmatinska energija, habitus koji nose Mediteranci, mora se malo smiriti i na drukčiji način kanalizirati. Trebalo je to osvijestiti, još radim na tome. Nije gotovo, predstava je živa materija.
Jeste li pogledali ijednu “Gloriju”, znate da je naslovnu ulogu igrala i Zdravka Krstulović?
Gledala sam “Gloriju” na Marulićevim danima u izvedbi šibenskog kazališta. Čula sam da ju je igrala Zdravka Krstulović, ali ja volim započeti proces u skladu s dogovorom redatelja i tima jer svaka predstava ima novi put. Pripreme smo započeli tjedan dana nakon premijere “Kukaca” pokojnog Saše Anočića. Prvi put igram na Sustipanu, na kojem se glumac mora potruditi da ga se dobro čuje i razumije. Prostor je bitno drukčiji od “kutije” kazališta. Puno je intimnih scena, treba postići komornost, a publika mora čuti. Na crkvicu je postavljena skela, a kad sam na oltaru, u jednoj sam niši od skele.
Nagrađeni ste za Katu u “Kroćenju goropadnice”, zapaženi u “Lepurici” i u predstavi “Usidrene”. Koliko je ova uloga drukčija?
Glorija je potpuno drugačija. Svaka bi uloga trebala biti različita. Postoji zamka glumačkog habitusa, ne želim upasti u kalup. Redatelj Ferenčina je ugodan i pristupačan. Pruža nam slobodu, ali osjeti svaki pomak koji u danim okolnostima nije primjeren licu. S Mijom Jurišićem sam radila dvije predstave, on već ima veliko glumačko iskustvo, a u “Gloriji” imamo glavne uloge.
Na sceni djelujete “moćno”, u prirodi ste nježniji. Jedan je kolega izjavio da je vaš rodni Sinj nakon dviju svetinja, Gospe i Alke, dobio i treću – Katarinu Romac. Imate li uzore?
Zvuči simpatično, međutim prevelike su te dvije kategorije da bih ja bila dio trećeg entiteta! Karizmu ili šarm netko sa sobom nosi ili ne nosi. Primjerice, Nina Violić ima karizmu. To je zbilja dar, talent koji bi trebao biti u službi izvedbe. Inače, pred svaku predstavu imam tremu, ali ne u takvoj mjeri da me obeshrabri u izvođenju. Nastojim imati svoj mir pred izlazak na scenu, ne razgovarati puno s kolegama. Moram dobro zagrijati tijelo i glas. Glede uzora, divno mi je vidjeti Ninu Violić, Kseniju Marinković i Natašu Dorčić, koja je igrala Melitu u Krležinoj “Ledi”. Tu bih ulogu voljela igrati. Jednom u životu željela bih tumačiti i neku grčku junakinju. To su veliki glumački izazovi.
Pandemija koronavirusa utjecala je na sve, vi ste nedavno primljeni u radni odnos u HNK Split s još troje kolega.
Imala sam malo i sreće. Kad sam završavala četvrtu godinu na Umjetničkoj akademiji, prof.sor Goran Golovko postao je intendant HNK Split. Rado je svoje studente pozivao na audicije. U isto vrijeme Belmondo Miliša je bio ravnatelj GKM-a pa smo u dva od tri kazališta u Splitu imali ljude koji su nas prepoznali. S koronavirusom se dogodilo ono što nitko nije očekivao, zatvaranje kazališta. Nije bilo ni proba ni izvedbi ni honorara. Ipak, bila sam u zavidnijoj poziciji jer sam puno radila i uspijevala pokrivati troškove.
Biste li voljeli igrati na filmu?
Nemam još iskustava na filmu. Čeka me snimanje jednog kratkog na jesen u režiji Marka Jukića. Riječ je o ljubavnom opusu, dvoje mladih u kojem je jedno zapostavljeno.
Kakva je splitska publike, volite li igrati na dijalektu?
Kažu, jako zahtjevna. Predstavom “Kroćenje goropadnice” su ili oduševljeni ili razočarani. Primjećujem da vole moju ulogu iz nove predstave “Usidreni”. Vole čuti “vlaški jezik” u “Lepurici.” Jezik je osnova glumačkog posla. Glumac mora moći igrati na dijalektu i na standardnom jeziku. Volim igrati na dijalektu, to je jako živ jezik, melodičan i lijep.
Mnogi se prisjećaju i vaše kreacije u predstavi “Zbogom, Natalija Petrovna” vaše kolegice Anastasije Jankovski. Igrali ste je u neuobičajenom ambijentu kluba Quasimodo.
Volim tu predstavu, rado radim projekte s Nastjom jer me inspiriraju maštovite redateljice. Ona je ruska duša koja meni odgovara.
Na otvaranju 67. Splitskog ljeta na Peristilu dojmljivo ste recitirali dio Marulićeve “Judite”.
Zanimljivo je da mi se Judita dogodila na audiciji za HNK. Prije toga su me zvali iz Gradske knjižnice Marka Marulića, trebao im je narator. Anita Runjić Stilova pomogla mi je u akcentuiranju. Bio mi je poseban užitak i čast nastupiti na Peristilu jer Judita je temelj naše književnosti.
Tko je na vas najviše utjecao, gdje ćete na odmor nakon Splitskog ljeta?
Na mene je utjecala moja obitelj. Tradicionalna, dalmatinska obitelj u smislu da mora postojati red u ispunjavanju obveza. Kamo ću na odmor? Najprije ide Bara, pa Čoja pa Alka. Onda dolazi Velika Gospa.
