Kad je potkraj ljeta, jedno kasno poslijepodne u vali na splitskom Žnjanu nešto zasviralo odašiljući vrlo neobičan i neprepoznatljiv zvuk, kupači su se počeli okretati pitajući: "Kakva je to glazba?"
Znatiželjno sam krenula prema izvor zvuka i ugledala čovjeka kako držeći svirak u usnama, prebirući prstima po drvenoj drški, puše u veliku mješinu proizvodeći zanimljivu glazbu. O čemu je riječ, kakvo je to glazbalo koje podsjeća na gajde, a nisu gajde? Prišla sam gospodinu kojem je evidentno bilo neugodno što je privukao pozornost mnogih, ali istovremeno i drago što smo se zainteresirali za neobično glazbu i sviralo.
– Ovo su diple, stari narodni instrument koji se svirao u Dalmatinskoj zagori. Mislim da će brzo izumrijeti i otići u zaborav jer ja sam jedan od rijetkih koji ga još katkad zasvira – otkrio nam je Petar Mešin, taj samouki diplar koji je davno ušao u deveto desetljeće života, ali mu nitko zbog mladenačkog izgleda to ne vjeruje pa nam pokazuje i osobnu iskaznicu dokazujući koliko mu je godina.
Kako ste i gdje naučili svirati diple?
Moj je otac svirao diple i gusle u Umljanovićima kod Drniša i ja sam ga slušao. Bio je samouk, a kad je, kao i mnogi iz našeg kraja, otišao trbuhom za kruhom u Ameriku, gdje je od 1911. do 1914. radio kao drvosječa, od drva javora napravio je gusle. Njegov gazda ih je izložio u New Yorku i za svaki dan mu dao dva dolara, što je bilo više od dnevnice drvosječe. Slušao sam ga odmalena kako svira i divio se. Diple sviram od devete, desete godine, a naučio sam ih svirati po sluhu. U selu sam ih, dok sam čuvao krave, svaki dan svirao. Nema za to škole. Najvažnija je upornost, sluh i ljubav prema tom instrumentu i glazbi koju proizvodi. Dugo sam svirao bez mišine.
Diple s mišinom imaju više dijelova, od čega se sastoje, kako ih održavate?
Diple imaju usnik na koji se puše mišina, najbolja je od jareće kože, a na njoj se nalaze i rozi od pitome ili divlje svinje. U vrhu dipala su piske koje se prave od trstike, a mogu i od zove. Svako malo, otprilike jednom mjesečno, mišinu namažem nekom laganom kremom, Niveom ili Soleom, u vrlo tankom sloju kako bi održala potrebnu elastičnost, a čuvam ih u vrećici od prirodnog, uglavnom pamučnog materijala.
Svirali ste ponajviše na vjenčanjima, ali i u New Yorku, na Prokurativama, na modnoj reviji u Banovini?
Obično bi me prijatelji zvali da zasviram na piru ili nekom događaju, to bi uvijek bila atrakcija. Moja kćerka, umjetnica Dijana koja živi u New Yorku, prije puno godina imala je modnu reviju u zgradi Banovine na splitskom Zvončacu na kojoj sam svirao diple prateći mladence. Svi su pitali: "Što je to?" Kao gost zasvirao sam diple i na nastupu Nene Belana na Prokurativama. Kad sam 2000. godine bio kod Dijane u New Yorku, šetajući gradom došli smo i do Times Squarea. Ona me pitala: "Tata, bi li ti zasvirao ovdje diple?" Rekao sam da bih, ali da ih nisam ponio. No, ona ih je nosila u torbi! Zasvirao sam tako i na Times Squareu, ljudi su se okupili oko mene, slušali, čudili se, pljeskali... Bilo je fantastično. Postoji i snimka na YouTubeu.
Osim Dijane, vaše gene za glazbu naslijedio je i sin Josip?
Izgleda da je to točno. Moj Josip, inače dipl. inženjer jake struje, iznimno je muzikalan. Svira klavijature, ima svoj bend i sklada pjesme, ali "ne pati za svjetlima reflektora".
Po struci ste instruktor i ispitivač vožnje za gotovo sve kategorije. Kad ste otišli iz Umljanovića u Split na školovanje, godinama niste uhvatili diple. Oženili ste se, došla su djeca, radili ste... Kad ste opet počeli svirati?
Jednom sam sa suprugom u Solinu na blagdan Male Gospe čuo diple. Dirnulo me. Opet sam počeo svirati. Zanimljivo je da od braće i sestara jedino ja sviram diple. One su moja velika ljubav. Žao mi je što danas malo tko svira taj stari vrijedni instrument. Treba za njega i volje i snage jer nije lako u mišinu puhati. Sretan sam što su mi pluća još dobrog kapaciteta pa mogu puhati. Naporno je. Sviram desetak minuta pa se onda moram malo odmoriti.
Gdje sada svirate, bojite li se da za nekoliko godina nitko neće znati što su diple?
Zasviram uvijek kad odem u svoje selo, u Umljanoviće. Uglavnom za svoju dušu. Mislim da ima još ljudi koji u našoj Zagori sviraju diple, ali vrlo malo. Taj stari narodni instrument trebalo bi zaštititi, moramo čuvati svoju kulturnu baštinu. Diple su dio naše povijesti. •
