Kristian Kožul predstavlja se u Laubi u utorak navečer radovima okupljenim pod nazivom “Misinterpretations”. U njima je potpuno napustio skulpturu i posvetio se stvaranju ambijenata. Oslonio se na folklorne, odnosno urbane mitove - događaje ili predrasude koje su toliko zaživile u popularnoj kulturi da ih ne propitujemo nego kroz njih ilustriramo pogled na svijet. Svoja snoviđenja o tim urbanim mitovima ispričao je praveći diorame po uzoru na kazalište Louis-Jacques-Mandé Daguerrea, a publici ih predstavlja kroz medij fotografije. I iako je kaže, sve to mogao učiniti u photoshopu, izazov mu je bio konstruirati pejsaž. Tek jedan od četiri rada ima političku notu - Kožul je želio razotkriti takozvani mit o Tuđmanovu i Miloševićevom dijeljenju Bosne pomoću famozne salvete. Za sam događaj Kožul kaže kako je posve nebitno je li se zbio ili ne jer dokaza da je tako doista bilo nema, postoje tek priče koje su evoluirale u mašti.
- Ono što je bitno jest da smo spremni vjerovati u nekakvu banalnost, u okrutnost Balkana i konspiracija koje upravljaju našim životima, a ja sam to želio prikazati kroz vlastite afinitete, kao snoviđenje, a ne dokumentaristički. Svatko će rad doživjeti drugačije, kao što je i pitanje tko će razumjeti zašto sam tepih stavio na strop ili zašto se u radu nalazi 10 tisuća zgužvanih maramica, kaže Kožul. Ambijent je stvarao u atelieru pa nakon što bi osmislio prostor, fotograf bi ga snimio te bi se tek tad vidjelo što kompozicijski treba popraviti.
- Najteže je bilo kako na fotografiju prenijeti ono što sam konstruirao. Fotograf i ja smo izabrali točku gledanja koja će se nama učiniti najatraktivnija. Ponudili smo centralni pogled da bi bio ujednačen na sva četiri rada. Drugi rad odnosi se na kvazi šaljivu priču da su gastarbajteri u Njemačkoj 70-ih oboljevali zbog toga što su ne poznavajući jezik, a želeći zaštedjeti novac na hrani, kupovali i konzumirali konzerviranu hranu za pse.
- To je jedan vrlo banalan mit koji se bazira na istoj premisi kao da Talijani jedu mačke, no ovaj je puno zloćudniji jer vjerno pokazuje stav prema drugima, odnosno ksenofobiju i rasizam koji se rađa iz smiješnih situacija. Tako na ovoj fotografiji dominiraju crno-bijele linoleum pločice s kojima se susretao stalno tijekom boravka na studiju u Njemačkoj i u bijelo ofarbane stolice, a ukupni dojam upotpunjuju fototapete na zidu, uz nezaobilazne konzerve pseće hrane. Treći rad odnosi se na imaginarnu situaciju - što bi se dogodilo da se Alija Sirotanović, simbol produktivnosti probudi danas, u doba opće potrošnje. Kako bi izgledao njegov dom, privatni prostor? I ovdje se Kožul našalio sa stvarnošću. Posljednji rad odnosi se na čuda u Međugorju i potrebu da se čudo reproducira iz interesne pozicije fra Joze. Rad prikazuje surealni mehanizam proizvodnje čuda s mnoštvo malih Bogorodica okruženih lavorima.
