Troje ljudi dlanovima pokušava skupiti vodu s poda... Rade to energično, uporno, u taj su se “posao” unijeli cijeli. No, vodu skupljaju u čašu koja je okrenuta naopako...
Bez jedne jedine riječi teksta
To su “Sluškinje”, nova predstava redatelja Saše Božića, premijerno izvedena u teatru &TD. Mirno možemo reći da su “Sluškinje” njegov novi autorski projekt, koji je nastao po motivima istoimene drame Jeana Geneta. U Božićevim “Sluškinjama”, naime, nema teksta, to je djelo ogledni primjerak fizičkog teatra koji svoju “priču” govori kroz tijela – emocije i glumačko umijeće – troje mladih glumaca koji su spremno pristali na svojevrstan teatarski eksperiment. Božić, potaknut tekstom koji govori o igranju nasilja te pozicijama dominacije i podčinjenosti – zapravo analizira današnjicu. Njega i dramaturginju Ninu Gojić zapravo zanima kako svi mi rukama pokušavamo skupiti razlivenu vodu te kako nam je liberalni kapitalizam svima nametnuo “čašu” okrenutu naopako. Njih zanima jesmo li sluge, jesmo li sami pristali na to da nad nama dominiraju neki sasvim besmisleni mehanizmi. Ta i takva pitanja postavljaju moćnim slikama.
Nasilje u oku promatrača
Tako će, primjerice, tijelo žene postati usisivač koji muškarac gura uokolo, vilica ili rogovi nekog lovačkog trofeja sredstva za češljanje ženske kose... Komunikacija među likovima svedena je na pokoji pogled, slučajnu gestu i još slučajniji dodir. Ti dodiri, nakon složene i opasne koreografije zamjene uloga, koja počinje na stolu i koju maestralno izvode Nataša Kopeč i Andrej Kopčok, završavaju u konačnom klinču i preplitanju tijela i uloga. U njima se naslućuje nasilje, njegova gradacija na tragu sadomazohističkog zlostavljanja, ali onog koji je u prvom redu u oku promatrača, a ne nužno i u prizoru pred njim. Ovdje nam redatelj i njegovi glumci u lice bacaju naše vlastite predrasude, osvješćuju u nama spoznaju da živimo u svijetu u kojem su muško-ženske uloge tek pitanje odjeće (ili kostima) koje svako jutro navučemo na sebe. Uz spomenuti dvojac sa stola na sceni je i podjednako sjajna Milica Manojlović, a od autora treba spomenuti i Zdravku Ivandiju Kirigin, koja je kreirala scenu i kostime.
