Radovan Tajder, Nikola Filipović, Zvonimir Vrkljan, Zoja Dumengjić... Neki od najznačajnijih hrvatskih arhitekata projektirali su zgrade u Kutini, moslavačkom gradiću koji šira javnost povezuje s tvornicom Petrokemija. Njihovi radovi predstavljeni su u izložbi Arhitektura u Kutini 1955-1985 autorice Ines Mravunac, otvorenoj prošli tjedan u Galeriji Muzeja Moslavine u Kutini.
Iako Kutina ima dugu povijest, o čemu svjedoči i gradska arhitektura puno starija od one kojom se bavi ova izložba, grad kakav danas poznajemo plod je modernizma. Ili, kako ističe i kustos Galerije Muzeja Moslavine Mladen Mitar, izložba pokazuje da je Kutina rasla, ako ne i nastala s tvornicom. Proglašena gradom 1955. godine, u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata Kutina je s industrijskim razvojem dobila dom zdravlja, škole i vrtiće, bazene, dom sportova, robnu kuću, kino, itd.
Poseban gost na otvorenju bio je Radovan Tajder, jedan od najznačajnijih hrvatskih arhitekata svoje generacije koji još od osamdesetih živi i radi u Beču. Tajderova OŠ Zvonimira Franka, nastala na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete u suradnji s prerano preminulim Mladenom Anđelom, ima posebno mjesto u opusu arhitekta možda najpoznatijeg upravo po školama i vrtićima. Za razliku od, na primjer, njegovih radova u više urbaniziranim područjima, poput Novog Zagreba, kutinska škola ima karakteristični kosi krov kojim se uklapa u okolnu izgradnju obiteljskih kuća. U tom pogledu "Frank" možda podsjeća na njegov vrtić u zagrebačkim Srednjacima, koji ipak ima puno dramatičniju staklenu formu. Ova škola vjerojatno je najveći biser kutinske modene arhitekture, a imala je istaknuto mjesto i u velikoj Tajderovoj izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu 2014. godine.
Školu u Kutini radio je i Radovan Nikšić, najpoznatiji po seminalnom djelu hrvatske moderne arhitekture - Radničkom i narodnom sveučilištu Moša Pijade, rađenom s Ninoslavom Kučanom. Njegova OŠ Stjepana Kefelje izgrađena je sredinom sedamdesetih, a zanimljivo je da je Nikšić u Zagrebu projektirao više gotovo identičnih škola.
Nikola i Ines Filipović, arhitektonski i nekad bračni par poznat između ostalog po hotelu Dubrovnik 2 u centru Zagreba, još je jače vezan za Kutinu s obzirom na to da su oboje radili u kutinskom Projektnom birou Osnova, koji je odigrao bitnu ulogu u graditeljskom bumu grada. Između ostalog u Kutini su realizirali OŠ Vladimira Vidrića, kao i bivšu zgradu tržnice koja je u međuvremenu srušena zbog izgradnje novog gradskog trga.
Tu je i Zoja Dumengjić, poznata po nizu zdravstvenih ustanova, koja je u Kutini radila dom zdravlja, jedan od prvih bitnih javnih projekata nakon Drugog svjetskog rata u gradu. Dom zdravlja građen je od 1953. do 1957., a nadograđen je osamdesetih.
Kako je rasla industrija, rastao je i grad. Na natječaju za urbanističko rješenje centra 1968. pobjeđuje Ante Marinović-Uzelac, između ostalog autor osebujnog stepenastog zagrebačkog naselja Kajfešov Breg. S novom fazom Tvornice dušičnih gnojiva izgrađeno je i stambeno naselje Brunkovac s tipskim kućama, kao i nove škole te sportski centar. Od Petrokemije Kutina i danas umnogome živi, što ima i svoju negativnu stranu, jer pitanje je koliko je takvo stanje dugoročno održivo, pogotovo danas kad neki o Petrokemiji govore kao o novom Uljaniku. Naravno, u negativnom smislu.
Izložba je otvorena do 8. prosinca.
U Galeriji Muzeja Moslavine otvorena je i izložba crteža Ivana Branka Imrovića, kipara i crtača rođenog u Podbrđu blizu Kutine. Imrović je Galeriji donirao više od 140 djela koja predstavljaju presjek više desetljeća stvaranja. Darovani crteži izdvojeni su iz opusa od oko 5000 djela.
- Imrovićevom darovnicom Galerijski odjel Muzeja Moslavine Kutina dobio je bogat i respektabilan sadržaj koji je najavio smjer fundusa u pravcu kumuliranja dominantne tehnike crteža. U njegovim crtežima zbilja nije u vidljivom, skrivena je ispod kao platno ispod boje. Kod njega vidljivo samo sliči stvarnom, mami asocijativno i nudi bogatu crtačku strukotvornu jezgru začinjenu vibracijama osobnog grafizma. I kada vodi "osobne razgovore" s Rembrandtom ili nekim drugim likovnim velikanima, njegova crtačka seizmografija srca već desetljećima postaje prepoznatljiva crtačka sintaksa - kaže kustos Mladen Mitar.
Pogledajte i video rekonstruirane Radničke ceste u Zagrebu:
