U ona, što se kulture tiče arkadijska vremena prije petnaestak, desetak godina, oko hrvatskog nastupa na frankfurtskom sajmu knjiga vodile su se teške polemike. Žučno se raspravljalo o tome tko će biti među piscima koji će imati predstavljanje na hrvatskom štandu, tko su podobni, a tko nepodobni izdavači, koje su knjige politički korektne, a koje to nisu, tko će selektirati program, a tko neće i po kojim kriterijima, hrvatsko-lokalnim ili globalističko-kozmopolitskim.
Hoće li se u Frankfurtu pred (možeš si mislit’) svjetskim literarnim medijskim reflektorima naći pokoja na strani jezik prevedena arheološka studija sveučilišne profesorice Mirjane Sanader, politički roman s ključem hrvatskog klasika Ivana Aralice posvećen tada aktualnom hrvatskom predsjedniku ili triler uglednog redatelja i diplomata Miroslava Međimorca prigodno nazvan “Frankfurtska veza”. Hoćemo li se i na našem, hrvatskom štandu dostojno posvetiti Hrvatu i nobelovcu Ivi Andriću ili ćemo to prepustiti nacionalnim štandovima Srbije i Bosne i Hercegovine.
Komešalo se oko Frankfurta bez obzira na to da li je u Ministarstvu kulture bio hadezeovski ili esdepeovski ministar kulture. Neki su nakladnici vrlo glasno bojkotirali hrvatski štand, bojkotirajući time i hrvatsku krivudavu kulturnu politiku, kao što su ga u širokom luku izbjegavali i neki domaći kurentni pisci. A danas je situacija ipak bitno drugačija. Hrvatski nastup u Frankfurtu kao da ne zanima više nikoga. Doduše, vehementna kritika hrvatskog nastupa Slobodana Prosperova Novaka u emisiji “Pola ure kulture” naišla je na oštar komentar književnice Ivane Simić Bodrožić koja je, koju godinu prije i sama vrlo surovo iskritizirala svoj boravak na frankfurtskom sajmu knjige kao članice hrvatske delegacije...
A ove je godine hrvatski frankfurtski nastup koji je porezne obveznike stajao 400.000 kuna, bio i u sjeni teškometnih polemika oko nastupa Hrvatske kao zemlje gosta na međunarodnom sajmu dječje knjige u Bologni koji će se održati u proljeće 2015. godine (i hrvatske porezne obveznike stajati daljnjih 800.000 kuna). I u Frankfurtu se tako, kako mi kažu nakladnici koji su svojim poslom bili u tom njemačkom gradu bankara i sajmova, naširoko zborilo o odluci Ministarstva kulture da hrvatski nastup u Bologni povjeri ekipi koja vrlo malo zna o poslovnim sajmovima knjiga kao što su to i Frankfurt i Bologna te da potpuno zaobiđe ljude koji su, što se Bologne tiče, izborili i izlobirali Hrvatskoj njeno počasno mjesto.
Na žalost, na predstavljanju veličanstvenog izdavačkog pothvata o hrvatskom performansu nije se pojavila njegova autorica Suzana Marjanić, koju su u Ministarstvu kulture u pozivu na konferenciju za tisak na kojoj se Frankfurt najavljivao prekrstili u Majnarić, pa se to krivo napisano prezime našlo u brojnim novinarskim tekstovima kao još jedan doprinos šlamperaju i zbrci oko ovogodišnjeg hrvatskog Frankfurta. A bilo je čudnovatosti i oko kataloga u koji je uvršteno dvadeset “najuspješnijih” hrvatskih pisaca, kako je to novinarima rečeno u zgradi Ministarstva kulture u prisutnosti Andree Zlatar Violić koja je još uvijek ministrica kulture. A na tom popisu, na kojem se našlo i vrijednih imena, nije bilo Dubravke Ugrešić ni Miljenka Jergovića. O tim je “najuspješnijim” piscima odlučivalo Kulturno vijeće za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost i kako neslužbeno saznajem, na tom su popisu bili i Dubravka Ugrešić i Miljenko Jergović. A kako su onda s popisa ispali?
Po kijim to kriterijima Miljenko Jergovic spada u hrvatsku knjzevnost?