Trilogije su danas veliki književni hit – i trend. Krivca ponajprije možemo tražiti u marketingu i načinu da se proda koja knjiga više, ali i u sjajnom Stiegu Larssonu i njegovoj Millenium trilogiji. No kod Larssona sva su tri nastavka i te kako “držala vodu” i brojnim detaljima zapravo otkrila da je to bio tek početak puta na koji je autor zamislio povesti svoje glavne junake. Za razliku od njega, autori koji su ga slijedili uglavnom su se “spotaknuli” na završnom djelu svoje priče u tri dijela.
Dogodilo se to i Simonu Toyneu u trilogiji Sanctus čiji je treći dio roman Kula (urednik Tomislav Zagoda, prijevod Katarina Volarić, 39,90 kuna) upravo objavila izdavačka kuća Znanje. Priča koja je počela u romanu Sanctus, u zabranjenoj mističnoj kuli u središtu drevnog turskog grada, vraća se na svoje ishodište. Ovog puta vanjski su posjetitelji prvi put ušli u zabranjene i stoljećima čuvane prostore. Pokušaj je to da opaku zarazu vrate na njeno ishodište i tako poštede svijet od apokalipse i izumiranja. Na žalost, u priči koja se reklamira “za sve ljubitelje Dana Browna” previše je smisaonih rupa.
Čak i ako povjerujemo u to da u nekom djeliću svijeta može postojati ruševina oko koje se prelamaju težnje svih moćnika ovog svijeta, čak i ako u teoriju zavjere uključimo pustinjsko nalazište nafte koje je počelo izbacivati pitku vodu (glavni događaj drugog nastavka, romana Ključ) i utopijski se ponadamo da je moguć neki novi Eden u koji će ljudi stići jer su osjetili zov povratka kući, ostaje činjenica da je ovo roman u kojem je previše predvidljivih elemenata. To u takvoj vrsti fantastike jednostavno ruši sve kanone žanra. Ako znamo da će glavni junak kraj knjige čudom dočekati živ (a uvijek znamo), onda je autorov posao da nas iznenađuje cijeli putom njegovim mističnim i uzbudljivim opstankom.Bez toga glavnog sastojka završni dio ove trilogije samo je dokazao da njegov autor nije imao dovoljno ideja. Trebao je zapravo sabiti trodijelnu priču o ruševini u jedan (poveći) roman, ne razvodniti cjelinu bezbrojnim sporednim likovima i rukavcima radnje, a tada bi rezultat bila knjiga u kojoj uzbuđenja poput onih u knjigama Dana Browna vrebaju doslovno sa svake stranice. Ovako dođete do kraja priče i razočarano odložite knjigu koja nije ni izdaleka opravdala očekivanja postavljena na početku trilogije.
