Godinama sam se opirao pisanju autobiografije, ali na nagovor mojih najdražih i najbližih, koji su me preklinjali “da ispričam priču na svoj način”, nekako sam pristao. Najviše da im začepim gubice. Zbog njih ova knjižurina nije ispala samo knjižicom nego sam naglo postao govorljiv i raspisao se o najdosadnijoj osobi koja me izbjegava, sebi samome – tako je u svom šaljivom duhu rekao engleski kompozitor i bard mjuzikala Andrew Lloyd Webber, čija je autobiografija “Unmasked” (Bez maske) izašla uoči njegova 70. rođendana.
U čast njegovoj umjetničkoj genijalnosti, samo tijekom 2017. na Broadwayu su igrala četiri njegova mjuzikla: Škola rocka, Mačke, Bulevar sumraka i Fantom opere, koji obilježava tridesetu godišnjicu od prve izvedbe, na uskrsnu nedjelju na TV mreži NBC okupila su se zvučna imena: Glenn Close, Lyn-Manuel Miranda, tvorac Hamiltona, John Legend, Alice Cooper, Sarah Bareilles. Tom prilikom čule su se hit-pjesme iz njegovih 13 napisanih mjuzikala, poput Memory, The Music of the Night, I Don’t Know Hot to Love Him, Don’t Cry for Me Argentina i You Must Love Me. Uz spomenute tu su još i Isus Krist Superstar, Evita, Izrazi ljubavi, Ljubav nikad ne umire…
– Najteže mi je bilo napisati Evitu, nikako se nisam mogao uživjeti i osjetiti empatiju prema likovima. Na kraju je dobro ispalo iako, da su se slušale moje želje, puno bi se prije ekranizirala i ulogu prve dame Argentine Eve Peron igrala bi Liza Minnelli, a ne Madonna – zapisao je u svojoj biografiji skladatelj.
Otkrio je da je Judi Dench trebala glumiti u Mačkama Grizabellu, ali je istegla Ahilovu tetivu uoči premijere, kao i da je s Patti Lupone bio u svađi 24 godine. Nakon što je sjajno odglumila Normu Desmond u Bulevaru sumraka na West Endu u Londonu dao joj je otkaz i zamijenio je s Glenn Close u istom mjuziklu na Broadwayu u New Yorku. Zbog toga ga je Lupone tužila i dobila milijun dolara odštete, koji je ulupala u bazen pred kućom postavivši na njega ploču s ironičnim natpisom – “Memorijalni bazen Andrewa Lloyda Webbera”. U biografiji Webber govori i o svom djetinjstvu, odrastanju u glazbenoj obitelji u Kensingtonu u Londonu. Njegov otac William Lloyd Webber bio je skladatelj i orguljaš, mama Jean Hermione Johnsone pijanistica i violinistica, a mlađi brat Julian Lloyd Webber uspješan je čelist.
– Na mene su najveći utjecaj imali kompozitori Rodgers i Hammerstein, pop i rock-glazba šezdesetih, Puccinijeva Tosca i poezija T. S. Eliota. Moje djetinjstvo nije baš bilo lagano s vrlo neurotičnim, zahtjevnim i distanciranim roditeljima. Bio sam bistro dijete, opčinjeno viktorijanskom kulturom i Puccinijevim operama, što je oduševljavalo učitelje, ali jako nerviralo školske zlostavljače. Glazba je bila moj bijeg u svijet snova – ispričao je Webber, koji je kao dijete na uzici šetao veliku perzijsku mačku. Upravo je njoj poslije i posvetio svoj slavni mjuzikl Mačke.
U teatru je često nalazio i ljubav. Prvu suprugu Sarah Hugil, kojom se oženio kad je imala samo 18 godina i s kojom ima sina Nicholasa i kćer Imogen, ostavio je zbog svoje muze, pjevačice Sarah Bightman, zvijezde Fantoma opere.
No, i taj je brak završio razvodom, a skrasio se tek u trećem braku sa sportašicom Madeleine Gurdon. Njom se oženio 1991. godine, a par s troje djece živi u Westminsteru. Ona je uz njega bila i u najtežim trenucima kada mu je 2009. dijagnosticiran rak prostate, od kojeg se nakon operacije uspješno oporavio.
Bolest ga, na sreću, nije spriječila da i dalje stvara glazbu, ali i nadgleda svaki detalj u svojim mjuziklima. Njegov je stav da je za dobar mjuzikl najvažnija dobra priča, ali unatoč njemu uz orkestar i glumce, nadgleda i scenografiju, kostimografiju, rasvjetu…
Usto, strastveni je kolekcionar, vlasnik je čak sedam kazališta na West Endu i do lani, s titulom lorda koju mu je uručila britanska kraljica, aktivno sudjeluje u radu Doma lordova Britanskog parlamenta. Njegovo bogatstvo procijenjeno je na milijardu i 200 milijuna dolara, a s tim se iznosom nalazi na listi 100 najbogatijih Britanaca.
U dugoj karijeri osvojio je sedam Tonyja, sedam Oliviera, Zlatni globus, Oscar, Grammy, počasnu nagradu Kennedyjeva centra i nagradu Richard Rodgers za izvrsnost u glazbenom teatru.
– Uvijek će biti ljudi koji misle da mjuzikli ne prolaze. Mislim da Broadway, s mjuziklima poput Hamiltona, Come from Away, Dear Evan Hansen i The Band i s utjecajem pop, rock i hip-hop glazbe, doživljava renesansu i da njegovi autori to rade odlično – pohvalio je Andrew Lloyd Webber mlade skladatelje.
