Dok čitate roman “Alex”, osjećaj je poprilično nevjerojatan. Kao da se čitatelj koji je uzeo u ruke još jedan u nizu novih europskih krimića (ovog puta francuskog autora) ukrcao na najluđi vlak smrti u najvećem lunaparku na svijetu. Ono što je prvom dijelu romana otmica nepoznate žene i strahovanje za žrtvu, ubrzo postaje nešto sasvim drugo, žrtva uspijeva pobjeći iz najnevjerojatnije situacije, a istraga pokazuje da je i ona sama serijski ubojica...
I takvi se obrati, u kojima se doslovno osjećate kao da vas je netko izvrnuo naglavačke, redaju sve do samog kraja ovog uzbudljivog trilera, a na tom kraju čitatelj ponovno staje na stranu glavne junakinje romana, jer nemoguće je ne prihvatiti njezine razloge za osvetu.“Alex” Pierrea Lemaitrea (Fokus, urednik Branko Matiješević, prijevod Divina Marion, 99 kuna) drugi je roman iz autorova serijala o neobičnom istražitelju francuske policije, prvi koji je preveden za anglosaksonsko tržište, na kojem je postigao neviđen uspjeh i autoru donio titulu “novog Stiega Larssona”. Iako smo taj kompliment nakon Larssonove smrti čuli već previše puta, ovdje on nije tek ofucana titula kojom izdavači pokušavaju prodati pokoji primjerak knjige više. Lemaitre zaista piše uzbudljivo, a likovi su mu novi i drugačiji. U ovom romanu najveći je naglasak na glavnoj junakinji iz koje je i izvučena usporedba s Larssonovom Lisbeth. No, Alex i Lisbeth imaju tek okvirne sličnosti: obje su zlostavljane u djetinjstvu i obje se osvećuju. Tu bi trebalo završiti s paralelama jer priča o Alex vrlo je mračna, s jakim naglaskom na tjelesnom sakaćenju.
Nasuprot njoj stoji još jedan vrlo neobičan junak. Svom glavnom istražitelju Lemaitre je na ramena stavio težak teret: on je (gotovo) patuljak, nizak rast posljedica je ponašanja njegove majke dok je bila trudna, a uz tjelesni hendikep iza njega je i velika osobna tragedija: smrt voljene žene koje je oteta i ubijena. Potraga za otetom Alex njegov je prvi slučaj nakon liječenja i povratka na posao i zato je važan dio ovog romana način na koji autor prepliće prošlost i sadašnjost, psihološka stanja glavnih likova s uzbudljivom potragom u kojoj doslovno traje utrka s vremenom kako bi se spriječila nova ubojstva. A u konačnici i ta ubojstva imaju sasvim drukčije značenje od onog na koje nas autor sam navodi.
Ovo je, dakle, psihološki triler za zahtjevnije čitatelje, a upravo će time privući i one kojima krimići nisu prvi literarni izbor. Neće pogriješiti jer Lemaitre (koji je godinama bio profesor književnosti) u svakoj rečenici odaje autora pomno izgrađenog stila koji odmjerenim rečenicama gradira napetost do neslućenih visina. Treba se stoga nadati da “Alex” neće bit jedino njegovo štivo prevedeno na hrvatski.
