“Da te mogu pismom zvati” pjeva klapa na videoinstalaciji Slavena Tolja u ulaznom dijelu tek otvorene Laube – novoga galerijskoga i radnoga prostora tvrtke Filip Trade, ustanove čije je otvorenje označilo da se na zagrebačkom Črnomercu, u Ulici baruna Filipovića 23A, dogodilo nešto sasvim drugo od uobičajene galerije ili muzeja. Privatno poduzetništvo
Otvorena je crno obojena zgrada u kojoj je najveća hrvatska privatna zbirka suvremene umjetnosti. Poduzetnik Tomislav Kličko svojim je primjerom rekonstrukcije stogodišnje zgrade jahaonice austrougarske vojske – a u kojoj je do 2008. godine djelovao Tekstilni kombinat Zagreb – pokazao kako se ulazi u svijet umjetnosti na velika vrata. Za zbirku suvremene umjetnosti, koju je počeo skupljati 1991. godine na preporuku Radovana Becka kupnjom prve grafike “gromače” Otona Glihe, koju je platio 300 njemačkih maraka, prometnuo se u skupljača čija zbirka danas broji petsto djela. Uložio je svoj kapital, izabrao zaštićenu zgradu industrijske arhitekture za svoju galeriju, koju su arhitekti uredili na 1350 “kvadrata” izložbenog prostora i 500 četvornih metara uredskog prostora na galeriji. Jedna od glavnih karakteristika objekta je crna boja pročelja i unutrašnji zidovi ogoljeli do cigle koji izgledaju mnogo bolje od venecijanskih Arsenala, na što neodoljivo podsjeća. Glavni projekt potpisuje AGP Dizajn, a završni “glanc” dala je arhitektica Morana Vlahović. Pod budnim okom Gradskoga zavoda za zaštitu spomenika ta je kuća prvi put izvedena u skladu s izvornim nacrtima iz 1910. godine (projekt zagrebačke građevinske tvrtke Emila Eisnera i Adolfa Ehrlicha). Dozvola Tetra Exit Duhovito je na otvorenju obznanio u megafon Matko Raguž da glavna konkurencija u kulturi Črnomerca – Teatar Exit – daje dozvolu Tomislavu Kličku (na slici u bijelom odijelu) da njihov program može početi. Program Kuće za ljude i umjetnost vodi umjetnička udruga Lauba s kustosicom Vanjom Žanko na čelu. U jedinstvenom radnom vremenu u nas – od 15 do 23 sata – mogu se razgledati umjetnine iz fundusa Zbirke koja je sasvim drukčija od, primjerice MSU-a. Po dimenzijama i značenju izbor je to većih djela umjetnika od kojih je sa 33 djela najzastupljeniji Lovro Artuković, koji je postao “kućni autor” Filip Tradea. Sljedeći najzastupljeniji sa 30 radova je Ivan Kožarić, tu je i mladi Ivan Fijolić (na slici uz skulpturu Brucea Leeja), Kristijan Kožul, Zlatan Vehabović, Matko Vekić, Ines Matijević, Nika Radić, David Maljković, Marija Ujević-Galetović, Zlatko Kopljar, Andreja Kulunčić, Alem Korkut, Nina Ivančić i ostali. Vanja Žanko o "Nestalnom postavu" – Zamislili smo “Nestalni postav” za radove iz fundusa Zbirke Filip Trade jer želimo da nam se publika vraća. Svakoga mjeseca mijenjat ćemo jedan dio postava kako bi publika pri svakom posjetu imala novi doživljaj. Za otvorenje smo dali tek 57 djela nastalih u zadnjih 20 godina. Na jesen, kad se otvori kafić, moći će se zadržati i dulje. Najstariji je Kožarićev rad iz 1949., a najnoviji je Vehabovićev Bijeli bizon nastao 2011. godine, kaže Vanja Žanko, kustosica Laube.
u prostor je arhitektonski intervenirano vrhunski. objekt izgleda odlicno. pohvale arhitekticama. postav je prenatrpan, no buduci da ce se stalno mijenjati to je manje vazno. jedini su problem modularne pregrade koje su nesofisticirane i zapravo ruzne te narusavaju ukupni dojam.