V.B.Z. /110 kn/ “Ja sam ti dala život, ja ti ga mogu i uzeti.” Ta se rečenica nalazi na naslovnici novog romana Slavenke Drakulić (urednik Drago Glamuzina) te se kao lajtmotiv istinskog užasa provlači kroz cijelu knjigu. Priča je to o suđenju; na osuđeničkoj klupi je kći koja je ubila svoju majku, žena koja ne želi odgovoriti na pitanje zašto. A odgovor je jednostavan – ona je svojim činom nasilja prekinula začarani krug zlostavljanja koji se iz generacije u generaciju vrti u njenoj obitelji. Ona je ubila nakon što je prvi put udarila svoju jednogodišnju kćer, riješila se majke zlostavljačice kako i sama ne bi postala čudovište. Ovu priču Slavenka Drakulić priča (većim dijelom) kroz prizmu djevojčice koja u mračnom podrumu sa štakorima “trenira” kako se čuvaju tajne. Je li autorica distancirana od emocija svoje glavne junakinje? Donekle jest, ali zbog te je distanciranosti užas priče još veći. Dok sklapa korice Optužene svakom je čitatelju jasno da su zlostavljači tu oko nas, ali i da je autorica načela jedan od najvećih tabua koji postoji otkad je ljudskog roda. Njene rečenice jasno dokazuju da svaka žena nije rođena da bi postala majka. Neke su sposobne samo za to da principe po kojima su i same bile zlostavljane i zanemarivane usavrše i prenesu dalje. Priča je to i o okrutnom principu po kojem funkcionira ljudska psiha jer čak i kada tijelo podnese batine, modrice, pa čak i prijelome, duh je taj koji će se slomiti. Stoga je ovo i upozorenja da su žrtve psihološkog nasilja još ugroženije od onih na kojima viđamo modrice. Na njima, naime, nema jasnim znakova koji vrište “upomoć!”, a kada se takve žrtve slome, to je tek put u novi zločin. Slavenka Drakulić taj put opisuje nevjerojatnom, zastrašujućom preciznošću.
Laž je kako je svaka žena rođena da bude majka
Priča je to i o okrutnom principu po kojem funkcionira ljudska psiha jer čak i kada tijelo podnese batine, modrice, pa čak i prijelome, duh je taj koji će se slomiti.
Komentara 3
Ne, najbolje je lagati i skrivati iza vrata svo zlo koje se unutar doma dogodi, a nema tog zla a da se unutar nekog doma nije desilo! Vi ili niste u stanju da se suocite sa zlom koje je vama ucinjeno, pa ovako reagiratete na obavjest o knjizi, ili skrivate sopstveno zlo. Treceg nema, ne mozete naivno previdjati lanac nasilja koji se unutar obitelji indukuje.
marinka, još jednom pročitajte što sam napisao (neopterećen ikakvim iskustvom obiteljskog nasilja što mi ga - bezobrazno paušalno! - imputirate kao razlog mojim stajalištima): ne prihvaćam etiku osvete, ni u kojem obliku... dakle, ako kći ubije majku 'zato što je ona nju učinila zločinkom', oprostite ali literatura koja to opravdava ordinarni je bullshit! zašto se ta (mlada) žena nije oduprla zlu u sebi bivajući boljom majkom svojoj kćeri, a ne prebacujući krivnju za svoj postupak na materin račun??? najgore je lagati samomu sebi, zar ne?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Citat: Ona je ubila nakon što je prvi put udarila svoju jednogodišnju kćer, riješila se majke zlostavljačice kako i sama ne bi postala čudovište. - Komentar: Znači, ubiti majku nije čudovišno (ne)djelo? Zanimljiv doprinos etičkim standardima! A sad ozbiljno: Mogu se samo ispovraćati na 'literaturu' koja eksploatira sve 'mile' stereotipe - što bizarnije i amoralnije, tim marketinški unosnije! - a što je jedina ideja-vodilja autorice koja savršeno titra pervertitima u čitateljskoj publici.