Jedina dramska premijera u sklopu 65. Splitskog ljeta, predstava “Kaligula/Britanik”, postmoderna obrada tekstova Alberta Camusa i Jeana Racinea koja je u subotu navečer odigrana na mističnom prostoru Galerije Meštrović, opravdala je očekivanja publike. Režiju, scenografiju i izbor glazbe za dvosatnu predstavu u kojoj ćete zbog snažnih vizualnih i audioefekata potpuno uživati tek kad prespavate, potpisuje Goran Golovko. Dramaturg Jasen Boko spojio je dva teksta iz dva različita razdoblja tako što nam je ponudio kazalište u kazalištu u kojem glavni akteri, dva luda cara, Kaligula i Britanik, preuzimaju međusobne uloge.
Svijet je nepodnošljiv
Kaligula odnosno Britanik u toj dvočinki izgovaraju rečenice nad kojima će svi misleći zastati shvativši kako one genijalno odražavaju našu svakodnevicu i društvo u kojem živimo. Primjerice: “Ovakav kakav jest, svijet je nepodnošljiv. Zato mi treba Mjesec... Kako je teško, kako je gorko postati ČOVJEK...”
Najvrednije je što predstava, koja se tobože bavi ozloglašenim rimskim vladarima, žestoko progovara o aktualnosti, totalnom kaosu, poremećenim i izvrnutim vrijednostima, suludom pretvaranju nenormalnog u normalno, licemjerju...
Naslovnu rolu oba cara tumači mladi Nikša Arčanin koji se vrlo uspješno snašao u psihički, ali i fizički zahtjevnoj zadaći prelazeći iz lika u lik. Publici se pak dopao i Neron kojeg je utjelovio Pere Eranović odlično “skinuvši” atraktivne, iz filmova i serija nam poznate Neronove gegove.
Drukčijem redateljskom potpisu od onog na koji smo navikli svakako je pridonio moćni prostor Galerije Meštrović u kojem se svi, i akteri i gledatelji, osjećaju nekako svečano. Intervenirajući minimalno u monumentalno zdanje, impresivno stubište sa samo tri metaforička znaka, ogledalom, prijestoljem i dugačkom crvenom niti koja simbolizira život, Goran Golovko napravio je majstorsku scenografiju istodobno poštujući mjesto koje je idealno za realizaciju projekta kakav Splićani, osim “Orestije” izvedene lani na padinama Mosora, dugo nisu imali prigodu vidjeti.
Teški tekstovi u predstavi ublaženi su songovima iz tridesetih prošlog stoljeća u Italiji (i oni po izboru redatelja) koji su stvorili nužnu dinamiku za njezino odvijanje.
Rezultat rada s guštom
Kostime iz uglavnom tridesetih prošlog stoljeća kao i barokne varijante rimskih kostima osmislio je Mladen Radovniković. Svakako valja pohvaliti rad oblikovatelja svjetla i zvuka Srđana Barbarića i Tomislava Luetića te jezične savjetnice Anite Runjić Stoilove.
“Kaligula/Britanik” nije komad koji vam se svidi ili ne svidi na prvu ruku. Golovko ju je očito radio s užitkom, a u njoj se može guštati tek kad se prespava. U svakom slučaju, tu predstavu vrijedi gledati!
