Sviram talijansko violončelo, s francuskim gudalom, austrijskim i njemačkim žicama; moja kći rođena je u Parizu, stariji sin u Bruxellesu, a mlađi u Italiji; vozim japanski auto, nosim švicarski sat i indijsku ogrlicu i osjećam se kao doma svuda gdje ljudi cijene klasičnu glazbu i u njoj uživaju.”
Tako je sam sebe u jednom razgovoru opisao Mischa Maisky. Nema velikog glazbenika koji nije građanin svijeta, a Maisky je jedan od najvećih. Rođen je 10. siječnja 1948. u Rigi pa su svi njegovi nastupi ove godine u znaku proslave 70. rođendana. Kada je sa 17 godina prvi put nastupio uz orkestar Lenjingradske filharmonije, prozvali su ga Rostropovičem budućnosti. Rostropovič će mu uskoro postati i učitelj i drugi otac, a ta budućnost, u kojoj učenik zauzima mjesto velikog uzora i učitelja, već je odavno došla.
Mischa Maisky, kao umjetnik, virtuoz, osoba i pojava, najveća je živuća violončelistička legenda.
Svojim izražajnim licem i bujnom kosom oduvijek me podsjećao na Mojsija, sada još i više kada je potpuno sijed. A kada svira, onda je to Mojsije pred gorućim grmom na Sinaju. No, ispod maske patrijarha često izviruje vagabund s tipično židovskim smislom za ironiju i humor, u prvom redu na vlastiti račun. Kada su ga u razgovoru za londonski The Jewish Chronicle pitali kada je počeo svirati violončelo, odgovorio je, smijući se:
“Iste godine kada sam prestao pušiti. Dakle, vrlo kasno. Počeo sam pušiti s pet i pol, a prestao sam s osam.”
Nakon što mu je sestra emigrirala u Izrael, za mladog glazbenika u usponu počela su nimalo šaljiva vremena. Otkazani su mu svi nastupi u Sovjetskom Savezu, u inozemstvo nije smio, a na kraju je završio i u zatvoru. Kako mi je sam jednom ispričao, osuđen je na 18 mjeseci radnog logora zbog nečeg što su mnogi studenti tada radili da bi preživjeli, preprodaje deviza, a zbog izbjegavanja vojske iskusio je i sovjetsku psihijatriju. Ipak, često naglašava kako su upravo ta iskustva od njega učinila umjetnika, jednako koliko i konzervatorij.
Gdje Mischa Maisky svira, tamo je svijet. U četvrtak, 12. travnja, to će biti Lisinski. Koncert Majstorskog ciklusa HRT-a počet će Passacagliom Krste Odaka, završiti Beethovenovom Eroicom, a u središtu pažnje bit će Drugi koncert za violončelo i orkestar Dmitrija Šostakoviča, sa solistom Mischom Maiskim i pod ravnanjem šefa-dirigenta SO HRT-a Enrica Dinda. Budući da je Dindo također izvrstan violončelist, nema sumnje da će se solist i dirigent savršeno razumjeti i priuštiti publici izvanredan glazbeni doživljaj.
