IDEM ima novi album “CIAO”, kojim će dosadašnju karijeru zasigurno p(r)ogurati na još jaču poziciju. Za razliku od američkih predsjedničkih izbora, ovdje dileme nema; IDEM je prvi na redu za punjenje većih koncertnih prostora idućeg ljeta, pogotovo nakon što album, nakon prva tri singla skinuta s njega, dođe do publike. Radi se o jednom od autentičnih novih imena koje je prošlu, 2023. godinu zaokružilo ekspresno rasprodanim nastupima u Močvari i zagrebačkom Vintageu nakon prvog albuma “POYY”. Iduća je vjerojatno Šalata, a onda nema granica. Zašto?
Zato što je prijemčivi inteligentni pop i strast kojom pršti album “CIAO” u jedanaest pjesama kao stvoren za današnje generacije mlađe publike koje u njemu pronalaze svoje teme, već od uvodnih “Prvi mjesec” i “19h Harmica”. “Raspadam” je pravi hit i bio je prvi singl s albuma, a svojim pjesmama Antun Aleksa povezuje i novo i staro pa je stoga odličan kandidat koji neće alijenirati nijednu publiku. Uz Buč Kesidi radi se o najduhovitijem novom proizvodu koji glazbu ne shvaća samo kao glazbu, već kao stav, a stav je ono što ljudi žele čuti i osjetiti.
Još ako je taj stav upakiran u protočnu glazbu kakve su pjesme na albumu “CIAO” (Mudri brk/JeboTon), možete to nazivati pop-punk ili kako hoćete, ali ući će vam u uho prije nego što ga uspijete strpati u neku ladicu, što se sad svi trude napraviti. Sudeći prema trendovima, ali i napetosti, potencijalu i ukupnom “paketu” koji je već pokazao, IDEM bi bio idealan domaći kandidat za idući Eurosong, ako bi mu se dalo zafrkavati sa svime što uz to ide. Pa da i tamo ovo što se kod nas smatra alternativom osvoji srednju struju, kamo zapravo i spada prema onome što se masovno sluša u svijetu.
I u svijetu se događaju slične stvari i bez obzira na sve razlike sistem prepoznavanja pop-proizvoda kod masovne publike funkcionira slično. Nedavno smo gledali Eda Sheerana na hipodromu, a glazba koju nudi IDEM jednako je “catchy” i netipična kao što je i Sheeran bio netipičan dok nije postigao masovan uspjeh. Ni Antun Aleksa nema uobičajen glas niti pjeva da bi završio na nekom festivalu, ali “druk” koji pjesme imaju u melodijama, efektnoj svirci i jasnim porukama instantno je prihvatljiv i radijima i publici i kritičarima. Ako se to troje usuglasi u stavovima, dobitna kombinacija je na vidiku.
To vezanje starih recepata s novima čini mi se ključnim kod IDEM, čije iskustvo u Porto Mortu govori da čovjek zna što radi. Njegov uspjeh potpuno je logičan, iako, kad bi postojao recept, mnogi bi uspjeli. No u recepturi albuma “CIAO” mogu se prepoznati vrlo jasni sastojci, od pop-punk vibre Green Daya do harmonija a la Beach Boys u jednom dijelu pjesme “Klincy”, u kojoj se početak s akustičnom gitarom, kao i u “Klimaj glavom”, čini da bi se pjesme mogle svirati na tulumima po klupi u parkovima, da bi se zatim pretvorile u hibride plesnog ludila (“Klincy”) ili gitarističke rifoidnosti (“Klimaj glavom”). Sve će te pjesme svoje odraditi i u klubovima kao idealna podloga sa zvučnika, a pogotovo na koncertima s kojima IDEM ima šansu dobaciti do još više publike u predstojećoj sezoni i napuniti puno veće prostore od dosadašnjih.
Gitaristički rifovi pršte i ritam-mašine luduju u “Sve boli”, “Brijalo normalno” i “Slušat pank”, ali nipošto ne treba jednostavnost i prodornost zamijeniti za banalnost. IDEM ima odlično postavljene pjesme još pojačane duhovitim brejkovima i aranžmanima, a vokalni učinak i povremene duhovite operetne melodije jasno pokazuju da se ispod naizgledne prijemčivosti nalazi puno talenta i sposobnosti u ekvilibriranju pop-zanatom. Ima tu i nonšalancije u tekstovima i vokalima sličnih Pips Chips & Videoclips u hitoidnoj “Jadanja” ili “Plus i minus”, koja dobro sažima potku tekstova stihom “boli me prošlost, boli me budućnost”, ali Antun Aleksa dobro poznaje i jedno i drugo pa mu i album i koncepcija istovremeno zvuče moderno, a opet dovoljno starinski. Tekstovi pjesama prava su suvremena ulična poezija generacije koja traži izravnost, jer IDEM uključuje tekstove s efektnim poantama razumljivima svima, a mnogi su se našli ili se nalaze u situacijama o kojima pjeva.
Najkraće, radi se o onom presudnom sastojku koji razdvaja namještene “projekte” od intuitivnih i eksplozivnih ploča koje imaju unutarnju autorsku logiku, pa zato i dostižu brzu prihvaćenost od publike i kritike.
Za one koji ne znaju, da pojasnimo; IDEM je krajem prošle godine rasprodao Vintage Industrial Bar mjesec i pol unaprijed pa dodao i Močvaru iduće večeri kao “after” očite ludnice koja je za njim vladala u Zagrebu nakon albuma “POYY”. Iza pseudonima IDEM krije se Antun Aleksa, multiinstrumentalist i član bendova Porto Morto, Trophy Jump i JeboTon Ansambl. Album “POYY”, “bedroom indie diy post pop punk smeće”, prihvaćen je kao jedno od najvažnijih izdanja godine i osvojio je uz Let 3 najviše novinarskih Rock&Off nagrada na fešti u Tvornici početkom veljače ove godine, čak tri, u kategorijama za album godine, izvođača godine i Veliki prasak za najveću nadu. Ta najveća nada sada je u prilici još više podebljati uspjeh u idućem “srednjorocknom” razdoblju, a album “CIAO” nudi puno aduta s kojima to može napraviti.
