– Doista je velika sreća da je Ana Picelj Kosak, kći umjetnika bitnog za razvoj geometrijske apstrakcije u Hrvatskoj Ivana Picelja (1924.–2011.), ostavila nedirnutim prostor u kojem je Picelj radio – kaže nam Snježana Pintarić, ravnateljica zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti u kojem se u petak 26. rujna otvara izložba “Merci Picelj: Iz arhiva i knjižnice Ivana Picelja”, čija je ujedno i autorica.
Zajedno sa Šutejem
Uz sve što će pokazati izložba umjetnika i dizajnera u čijem je stanu u Gajevoj 2b godine 1951. održana prva izložba Exata 51, a koji bio i jednim od inicijatora pokreta Nove tendencije 1961., Snježana Pintarić ističe 12 reljefa i jednu sliku iz 1963. koje ćemo prvi put vidjeti u Hrvatskoj. Vraćeni su, naime, tek lani s Piceljeve izložbe iz 1963. u galeriji Howard Wise u New Yorku!
– Imamo sačuvanu dokumentaciju kako je Picelj došao u Ameriku na poziv likovnog kritičara MacAgyja koji je Piceljeve radove vidio u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku u sklopu prve i najveće izložbe optičke umjetnosti, op arta, u svijetu “Resonsive Eye”, na kojoj su izlagali Picelj i Šutej. On je pozvao Picelja u Howard Wise, galeriju specijaliziranu za konstruktivističku umjetnost, geoapstrakciju, op art... Imamo dokumentirano da je Picelj čak i prodao nekoliko radova u Americi, ali nije uzeo sav novac od prodaje, okrenuvši se drugim projektima – otkriva Snježana Pintarić.
Galerija Howard Wise 70-ih je zatvorena i otad je trajala prepiska hoće li ili ne radovi biti vraćeni u Hrvatsku. Skupi transport također je kumovao tome. No američka je javnost otkrila njoj dotad nepoznatog autora.
Grafički dragulji
Picelj je već 50-ih izlagao u Parizu, gdje je imao i svoju galeristicu! Bio je, kaže autorica izložbe, međunarodno umrežen i priznat u krugu konstruktivista. A zahvaljujući njegovim kontaktima sa stranim umjetnicima, dolazili su oni u nas i izlagali ovdje. Vidjet će se to i na izložbi u MSU.
– Anja Picelj Kosak donirala je 2012. Piceljev arhiv i knjižnicu, doista veliko blago – kaže Snježana Pintarić. – Uvjet je bio da se donacija otvori za javnost jer se takvo blago najčešće zatvara u arhive gdje je dostupno samo pojedinim istraživačima. Picelj je bio sustavan u prikupljanju arhivskog materijala, dokumenata, skica, nacrta, maketa... Izuzetno je vrijedna fotografska ostavština. Tu su snimke paviljona koji je 50-ih radio za velike sajamske izložbe s Richterom i Srnecom u Zagrebu, Hannoveru, Stockholmu, Torinu, Chicagu. Sjajna je fotografija Picelja u postavu svoje retrospektive u MUO 1966. koju je snimio Tošo Dabac. Puno je tu Piceljevih portreta koje su snimali Marija Braut, Peter Knapp, Boris Cvjetanović, Petar Dabac... A Damir Fabijanić snimio je sjajne fotografije Piceljeva radnog prostora – navodi Snježana Pintarić.
Atrakcija su izložbe grafički dragulji – plakati – a svakako i mali, vrijedni pa i intimni radovi poput božićnih i novogodišnjih čestitki koji su umjetnički oblikovani, a odaslani su njegovim prijateljima umjetnicima, Victoru Vasarelyju, Ansu Arpu, Francoisu Morelletu...
>> Piceljeve grafičke mape - put u njegove misli
>> Likovno blago Ivana Picelja dostupno javnosti!
