Dave Grohl zaista je dobri duh rock’n’rolla - potvrđuje i njegova najnovija autobiografija “Pripovjedač – Priče o životu i glazbi”, koja je na hrvatskom jeziku objavljena u izdanju Rockmarka. Slavni glazbenik u njoj se dokazuje i kao zbilja izvrstan pripovjedač te na gotovo 400 stranica, uz obilje nikad viđenih fotografija iz njegove privatne arhive, otvoreno i vješto priča o svom životu od samih početaka, preko stjecanja prve slave s bendom Nirvana i legendarnih Foo Fightersa do danas.
Rođen kao David Eric Grohl 1969. godine u američkoj saveznoj državi Ohio, nakon rastave roditelja djetinjstvo je proveo u Virginiji, gdje je njega i sestru odgojila majka s kojom je i danas iznimno povezan. Provodeći vrijeme sa starijom sestrom Lisom i rođakinjom Tracy, zaljubio se u punk i rock te sam naučio svirati gitaru i bubnjeve. Njegov otac, poznati politički novinar, nije odobravao njegov životni put, no kasnije u životu uspjeli su se pomiriti. A i Grohl, znaju njegovi obožavatelji, nipošto nije tipična rock-zvijezda. Vječito vedar, veseo i nasmijan, taj multiinstrumentalist svjetskog glasa nikada nije bio predmet skandala, a iako je mogao otići divljim putem seksa, droge i rock’n’rolla, uvijek je birao samo rock’n’roll (priznaje tek, doduše, da je u mladosti znao pušiti velike količine trave). No tko zna, budući da je Grohl danas otac tri kćeri o kojima nježno i pun ljubavi piše i u ovoj knjizi, moguće da je neke “sočnije” tulume i životna iskustva iz obzira prema njima i prešutio. Ali i bez pretjerano pikantnih detalja, ova knjiga pravi je mali prozor u svijet koji toliki romantiziraju – često iz pogrešnih pobuda.
Grohl tako vrlo trezveno, ali i empatično i s nježnošću piše o možda i najtragičnijoj figuri u svom životu, Kurtu Cobainu. Prerano preminulog frontmena Nirvane upoznao je u ranim dvadesetima, dok je još svirao u bendu Scream s kojim je prvi put proputovao svijet i ostvario popriličan uspjeh. Od prvog telefonskog razgovora shvatili su da dijele slične poglede na glazbu, no kada ga je Kurt pozvao da se njemu i Kristu Novoseliću pridruži u Seattleu i postane bubnjar Nirvane, dugo se dvoumio. Ekipa iz benda Scream postala mu je poput obitelji, ali već neko vrijeme osjećao se kao da se nalazi na brodu koji tone. Zato je, kaže, nazvao jedinu osobu koja ga nikada u životu nije pogrešno usmjerila, svoju majku.
“David... znam da voliš svoje prijatelje, ali ponekad moraš staviti svoje potrebe ispred tuđih. Moraš se pobrinuti za sebe”, rekla mu je. Stoga je spakirao svoj ruksak, vreću za spavanje i bubnjeve u kartonsku kutiju za selidbu i krenuo put Seattlea, ostavljajući za sobom jedan život kako bih započeo drugi. Prije nego što se Nirvana vinula u zvijezde, Kurt i on živjeli su u raspadnutom stančiću u Olympiji i umirali od gladi (“Riječ ‘nečisto’ ni približno ne opisuje kaos koji je vladao u kući”), a svoj prvi ček na 400 dolara od diskografske kuće Grohl je vrlo pametno potrošio na – tetovažu, zračni pištolj i Nintendo konzolu. Iako već poprilično poznat bend u underground krugovima poznavatelja glazbe, Nirvanina popularnost eksplodirala je kada su snimili album “Nevermind” 1991. godine. Na njihove koncerte više nisu dolazili samo odrpani rokeri u martensicama, njihov singl odjednom je bio na top-listi 40 najboljih, a bend se s nenadanom popularnošću i nije najbolje znao nositi. “Čak i oni najstabilniji mogu se slomiti pod takvim pritiskom” piše Grohl. Nakon tog meteorskog uzleta, postajalo je jasno da se s Kurtom nešto ozbiljno događa – dok je prije uvjeravao sve da heroin nije nešto što koristi cijelo vrijeme, s vremenom više nikoga nije mogao zavarati.
“Možda naivno s moje strane, no nisam ga doživio kao nekog tko bi radio takve stvari. Meni je heroin bio prljava ulična droga koju uzimaju samo prostitutke i junkieji u mračnim uličicama u centru grada, a ne nježni, dragi, omiljeni umjetnici ispred kojih je cijeli svijet”, piše Grohl, kojeg je vijest o prvom Cobainovu predoziranju 1994. godine, a zatim i samoubojstvu koje je počinio nekoliko mjeseci kasnije, potpuno shrvala. Dugo vremena borio se da shvati svoje vlastite osjećaje, obamrlost i dubinu tuge s kojom se tako mlad nije znao nositi ni obračunati. Ipak, kaže: “Tih tri i pol godine koliko sam poznavao Kurta, relativno kratko vrijeme u kronologiji mog života, oblikovale su me i još uvijek na neki način definiraju tko sam ja danas. Uvijek ću biti ‘onaj tip iz Nirvane’ i ponosim se time”. Svjestan da nikada neće moći pobjeći od prošlosti, povukao se u sigurnost onoga što ga je uvijek činilo najsretnijim – a to je glazba.
U kasnu jesen te 1994. zatvorio se u studio, snimivši petnaest pjesama na kojima je sam svirao sve instrumente i koje će postati prvi album Foo Fightersa. “Meni je to bilo više od snimanja – imalo je duboki terapeutski smisao. Nastavak života. Kao defibrilacija srca, da se ono vrati u svoj normalni ritam, električni impuls kojim će se vratiti moja ljubav prema glazbi i povjerenje u nju”, napisao je.
A možda i upravo zbog toga što je iskusio taj nevjerojatni uspjeh s Nirvanom te zatim i dotaknuo dno, Dave Grohl ostao je nevjerojatno skroman i zaljubljen u glazbu kao umjetnost. I unatoč svemu mračnom što ga je u njezinu zvuku privlačilo, ona je za njega predstavljala svjetlo, život i radost. Tako i sada, kao priznati glazbenik, prizemljeno i prepun zahvalnosti prisjeća se i priča o suradnjama s nekim od najvećih svjetskih glazbenika. Od prvog, slučajnog nastupa s Iggyjem Popom preko bubnjanja za Toma Pettyja, susreta s idolom Little Richardom do obiteljskih večera s Paulom McCartneyem, iz njegovih riječi izvire djetinje oduševljenje i poštovanje. To je ono što su prepoznali i njegovi obožavatelji, tu iskrenu radost kojom isijava svaki put kada stane na pozornicu. Pa čak i kada usred koncerta slomi nogu i nakon pauze od pola sata nastavi svirati i pjevati u gipsu, a i tog se ludog događaja prisjetio i u memoarima: “Prolazili su sati i pjesme, a u jednom trenutku čak sam se na štakama probio do središnjeg dijela stadiona. Od goleme količine ljubavi i podrške kojom mi je publika uzvratila gromoglasnim pjevanjem navrle su mi suze na oči. Ovaj bend, rođen iz slomljena srca i tragedije naše prošlosti bio je proslava ljubavi i života te odlučnosti da pronađemo sreću u svakom sljedećem danu. A sada, više no ikada, predstavljao je iscjeljenje i preživljavanje”.
Baš poput svog autora, autobiografija Davea Grohla nije tipična rock-autobiografija. To su zapisi zrelog, osjećajnog čovjeka koji je doživio i nezamislive vrhunce i bolne tragedije, a uspio je sve preživjeti. I do kraja ostati svoj.
