U današnje vrijeme revalorizacije novog vala komotno bi se moglo postaviti pitanje "gdje si bio '81."? Ili barem "što si slušao '81."? Naime, tada si zaista mogao svaki tjedan boraviti u Kulušiću, što sam i ja, naravno, kao klinac radio. Pored Dugmeta, osim oba nastupa Filma kad su snimali live album, od Azrinih tjedan dana nastupa u Kulušiću gurao sam se na tri. Bijelo dugme u Kulušiću bilo je posebna priča, nešto kao ekskluzivni klupski "poklon-koncert" na kraju turneje "Doživjeti stotu" kakve su tada radili i Rolling Stonesi.
Nažalost, reizdanje albuma "5. april '81." Dugmeta iz Kulušića krije nekoliko ozbiljnih faktografskih pogrešaka. Prije svega, promijenjeni omot neoprostiva je cenzura originalnog grafičkog rješenja dizajnera Dragana S. Stefanovića jer je ispuštena srednja slika gole djevojčice koja je na originalnom ovitku – ujedno i plakatu turneje "Doživjeti stotu" – sjajno simbolizirala odrastanje "u maminim cipelama".
Deset godina prije Nirvanina albuma "Nevermind", s golim mališanom u bazenu, Dragan S. Stefanović dizajnirao je podjednako provokativan ovitak nekog domaćeg albuma.
"Cancel culture", tj. "kultura otkazivanja" očito je stigla i u Hrvatsku, pa se nakon cenzure ovitka "Bitange i princeze" 1979., danas cenzurira i omotnica pripadajućeg koncertnog izdanja. Druga omaška pogrešna je unutarnja fotografija Gorana Bregovića i Darka Glavana iz 1987. Šteta, jer je samo trebalo nazvati Darka Putaka koji je pred neko vrijeme na Facebooku postavio fotografije Gorana Pavelića Pipe s press-konferencije Dugmeta u Kulušiću početkom 1981., na kojima su pored Putaka, Dražena Vrdoljaka i Darka Glavana, mladi Goran Bregović i Željko Bebek.
Mnogi su na vrhuncu novog vala 1981. ušli u Kulušić snimati koncertne albume. Od Filma, Azre, do Buldožera i Leb i sol 1982., pa Ekatarine velike i Električnog orgazma nekoliko godina poslije. Jedan od njih je i "5. april '81." Bijelog dugmeta (Croatia Records), upravo objavljen kao vinilno reizdanje. Nakon četiri novovalna vinila s početka 2021. (Haustor, Paket aranžman, Električni orgazam i Šarlo akrobata), nekako je red da na svoje dođe i Dugme s koncertnim albumom koji ih je nakon studijskog "Doživjeti stotu" najviše približio novovalnoj sceni.
Grupa Film prva je snimila legendarni mini-album u Kulušiću 11. veljače 1981., a već dva mjeseca poslije u Kulušić je ušla i najveća grupa jugoslavenskog rocka, Bijelo dugme. Ne želeći kaskati za trendovima Goran Bregović među prvima je shvatio od kuda i kamo vjetar puše i albumom "Doživjeti stotu" s kraja 1980. prebacio se na novovalni kolosijek, promijenivši ne samo zvuk nego i imidž Dugmeta. Tada su i komunisti voljeli rock, tj. barem organizacije poput CKD-a (Centar za kulturnu djelatnost) na čelu s Darkom Putakom koji je programski uređivao rad klubova poput Lapidarija ili Kulušića. Upravo je Putak s Draženom Vrdoljakom doveo Dugme u Kulušić.
Nažalost, niti jedan od tih nastupa – koji su tada čitavi emitirani u emisijama "S domaće pop scene" Dražena Vrdoljaka – nije sačuvan u kompletnom trajanju, koje bi se danas moglo iskoristiti za prošireno reizdanje, kako se to već dekadama radi u svijetu. No, izdavač je pronašao što je mogao, pa uz replike tadašnjeg plakata turneje i nekoliko autograma, te download kod i osvrte Bojana Mušćeta i snimatelja Hrvoja Hegedušića, friški vinil "5. april '81." ponovno pokazuje iznenađujuću modernost Bijelog dugmeta u ovoj fazi rada.
U stilski drugačijem izdanju "5. april '81." pokazuje Bijelo dugme u naponu snage i uspjelom pokušaju da se suvremeni novovalni zvuk propusti u Bregovićevu tonsku sliku. No, ne radi se o krutoj i nasilnoj montaži, već prirodnom dotoku energije koja je turneju "Doživjeti stotu" istovremeno pretvorila u pomlađivanje i povratak korijenima, što je dovelo i do repertoarnog osvježenja pjesmama s početka karijere koje nisu nikad prije svirali, poput izvrsne "I kad prođe sve, pjevaću i tad" ili "Sve ove godine" Indexa.
Razlika između nastupa Dugmeta sa simfonijskim orkestrom 1979. i ove turneje iz 1981., jednaka je kao i razlika između studijskih projekata koji su ih inicirali. Ako je "Bitanga i princeza" bila zreli iskaz slojevitih osobnih tema i definitivan odmak od pastirskog rocka, "Doživjeti stotu" naglo je ubrzao dotok novovalne energije materijalu s temama odrastanja i starenja. Suvremeni svirački elementi u radikalno prearanžiranim pjesmama – poslušajte "Izgledala je malo čudno…" ili "Na zadnjem sjedištu moga auta" – zasigurno su živcirali konzervativne poklonike "starog" Dugmeta, ali je na "5. april '81" eksperiment više nego uspio.
Ukratko, "bolje da nosim kratku kosu" bila je poslovica dana, a poticaj od novovalnih bendova poput Idola – kojima je Bregović producirao singl "Retko te viđam sa devojkama" – Prljavog kazališta ili Azre u slučaju Dugmeta bila je jednaka postupku kojim su Rolling Stonesi ili The Who prihvatili "konstruktivnu kritiku" The Clash ili Sex Pistolsa.
"Doživjeti stotu" ostaje posljednji bitan album Bijelog dugmeta, nakon kojega je sve krenulo nizbrdo. Željko Bebek ostao je još na solidnoj "Uspavanci za Radmilu M." 1983., nakon čega je nalet novokomponiranih narodnjaka izbrisao bilo kakvu pomisao o Dugmetu kao urbanoj rock-mašini iz Kulušića1981. Stoga, "5. april '81." ostaje važan povijesni dokaz o mogućnostima Bregovića i ekipe prije ulaska u estradnu fazu karijere s temom "kako je propao rokenrol" s Alenom Islamovićem.
