Iako je kiša prijetila potpunom upropaštavanju prvog dana osmog INmusic festivala do trenutka kada su se australski heavymetalci Airbourne popeli na glavnu pozornicu i praktički otvorili festival pokazalo se da situacija s vremenom neće biti tako gadna kako se moglo očekivati. Prošla su vremena kada se ovu vrsti heavy metala (vrsta kopiranja AC/DC), s pjevačima za koje ne znate pjevaju li ili imaju teži oblik želučanih smetnji, cipelarilo kao manje inteligentnu glazbenu vrstu za isto takvu publiku, ali jedno je sigurno – Airbourne je svojim formulaičnim rifovima i isto takvim porukama u naslovima pjesama „Ready To Rock“, „Too Much, Too Young, Too Fast“, „Runnin' Wild“, „Stand Up For Rock'n'Roll“ i sličnima bio savršen za tjeranje oblaka.
Na žalost, i za tjeranje ljudi s tribine Slobodana Šijana, Rajka Grlića i Nenada Polimca koja je idejom organizatora postavljena izravno nasuprot velike pozornice, tako da je sve što se pričalo o Šijanovoj legendarnoj komediji „Ko to tamo peva“ ostalo negdje između gitarskih sola i urlanja o tome da – „No Way But The Hard Way“. Ipak, nešto se zanimljivo moglo uhvatiti - veliki beogradski redatelj nikada nijedan svoj naslov ne potpisuje kao „film Slobodana Šijana“, nego se potpisuje samo kao
redatelj, budući da svoje filmove (i njihove uspjehe) smatra djelom grupnog rada. Toliko o onim egotripovima koji već debitanstke filmove potpisuju kao „film toga i toga“, misleći da time odmah postaju i veći autori.
Nakon Airbournea, na pozornicu je došao londonski art pop new wave rock bend „Bloc Party“ koji imaju ideja i melodija, ali previše filozofiraju u kočopernim aranžmanima zbog kojih teško mogu pokretati mase. U boljim bi vremenima INmusica nastupali na manjoj pozornici, dok bi nas na glavnoj za headlinere zagrijavali Arcade Fire ili izvođači toga kalibra. No, recesija je, a ni ulaznice se baš ne prodaju najbolje pa je prvoga dana (treba naglasiti jer će već danas biti vjerojatno više) bilo najviše osam do devet tisuća ljudi, što se vjerojatno može smatrati i uspjehom.
Sva razmišljanja o vremenu i drugim festivalskim mukama otklonjena su kada su se iza 23 sata na pozornicu popeli Iggy Pop & The Stooges i zagrmili s „Raw Power“.
