Noela Gallaghera vidjeli smo u zagrebačkoj Tvornici s njegovim bendom High Flying Bird, ali njegova mlađeg brata Liama Gallaghera nažalost nismo. Baš bi neki INmusic mogao biti prilika da ga se dovede ovamo jer se bivši pjevač grupe Oasis u samostalnoj karijeri trudi kao i šef Oasisa.
Nakon prošlog akustičnog MTV albuma Liam Gallagher vraća se u rock-format novim “C’mon You Know” koji s 14 pjesama neodoljivo, i vjerojatno sasvim namjerno, podsjeća na početke Oasisa. Imao sam sreće gledati ih 1995. u Roseland Ballroomu na njihovim prvim newyorškim nastupima pa je nemoguće ne osjetiti da se na “C’mon You Know” vratio baš takvom tipu jasnih i prodornih pjesama u kojima refreni “tjeraju” publiku na zborno pjevanje, a mješavina organske rock-podloge i elektroničkih dodataka poziva na “tancanje” kao u najboljim danima madchesterske groznice Stone Roses i Happy Mondays. Doduše, nema na “C’mon You Know” hitova kao tadašnjih koji će promijeniti budućnost britanskog rocka, ali ima pjesama koje upiru baš u to razdoblje britpopa i početka karijera.
Dapače, Liam Gallagherov pogled seže još i dalje u prošlost; uvodna “More Power” s dječjim zborom i početnim pastoralnim ugođajem podsjetit će vas na ambijent Dylanove “All the Tired Horses”, a sama pjesma ugođajem na “You Can’t Always Get What You Want” Stonesa. Britanske psihodelične šezdesete osjete se i kroz naklon The Who u “Don’ Go Halfway” i gitarističkoj tutnjavi na početku naslovne pjesme, kao i u “It Was Not Meant To Be” koja kao da je sišla s repertoara Georgea Harrisona. Tijekom čitavog albuma osjeti se pomalo retrospektivan pogled nekadašnjeg “lošeg dečka” koji nostalgično gleda u prošlost, na odnos s ocem u uvodnoj “More Power” te šalje afirmativne poruke poput “ne idi do pola”, “sjajim kao dijamant u mraku”, dok balade afirmativno poručuju “predobar si da odustaneš”.
No, čitav taj novi pozitivizam Liama Gallaghera podložen je solidnim pjesmama koje jasno pokazuju da se ne odriče slavne prošlosti i pokušava je dostojanstveno nastaviti pa i uspjeti na top-listama.
