Ulazi li ljubav kroz želudac ili ne, u “Okusu ljubavi” nije dvojbeno. Ova prekrasna, spora i umirujuća priča koja je bila nominirana za Zlatnu palmu, a bila je i francuski kandidat za Oscar, stavlja ljubav u svoje središte; i to ne samo ljubav između protagonista Eugenie i Dodina, nego i ljubav između njih dvoje i hrane. “Okus ljubavi” svojevrsna je oda umjetnosti kuhanja, a sve je tako spretno ukomponirano u ljubavnu priču između dvoje kuhara.
Tisuću osamsto i neka je godina i Eugenie živi i radi kao kuharica na imanju velikog gastronoma i kuhara Dodina. Cijeli je život posvetila kuhanju, a posljednjih dvadeset godina svoju umjetnost oživljava upravo na Dodinovu imanju. Početak filma nema puno riječi jer se, kao i u većem dijelu ovog uratka, uglavnom – kuha. No prvih nekoliko minuta kuhanja posebno se ističu jer zaista djeluju poput čarolije. Čarolije koja će otvoriti apetit – za pravom hranom, za filmom, za ljepotom, ljubavlju, za strašću koja pršti iz “Okusa ljubavi”. To otvaranje zapravo izgleda kao epizoda nekog iznimno profinjenog fine dine kulinarskog showa. Koliko se pažnje posvetilo detaljima poput okretanja mesa u točno određenom trenutku, sjeckanju povrća, procjeđivanju juhe… S prstohvatom prokušanog francuskog umijeća ljubovanja, uz sanjivu scenografiju, gastro intelektualizam i cjelokupnu romantičnu atmosferu, “Okus ljubavi” definitivno je film s Michelinovom zvjezdicom. Večera je ovo u nekoliko sljedova u kojoj svaki slijed, odnosno svaki sloj filma tako promišljeno miluje osjetilne pupoljke.
U filmu i nema radnje. Uglavnom se mirno živi i puno kuha. No u tom minimalizmu i životnosti i leži sva ljepota “Okusa ljubavi”. Eugenie i Dodina, dakle, već dva desetljeća najviše povezuje zajednička ljubav i strast prema hrani i umijeću i umjetnosti kuhanja. Iako je Dodin, saznaje se kroz film, nekoliko puta pokušao zaprositi Eugenie, ona je uvijek birala njihov profesionalni odnos i svoju posvećenost kuhanju. Iako je Eugenie zaposlenica na imanju, ona je Dodinu puno više od kuharice. Ona je osoba kojoj se Dodin divi, čije mišljenje uvažava, čiju kritiku sluša. Ona je njegova muza. No, ipak, uvijek je kavalirski poštovao odluku da im odnos ostane baš takav kakav jest. Sve do jednom. No čak i taj prijelaz iz življenja u poprilično distanciranom, ali jako profesionalnom odnosu u život dvoje ljubavnika u zrelim godinama odrađen je suptilno i prirodno. Baš svaki trenutak, svaka scena i svaki detalj u ovom filmu jednostavno su – lijepi.
Film je ovo bez ikakvih konflikata i negativnih likova. Čak i tragičan događaj koji je zadesio imanje prikazan je dostojanstveno, a iz njega se opet uspjelo izvući nešto lijepo. I baš zbog toga umijeća “Okus ljubavi” je od svega što jest ipak najviše hrana za dušu za koju se nikad ne može biti previše sit.
