Na festivalu igranog filma u Puli premijerno su predstavljeni „Pismo ćaći“ Damira Čučića i „Cvjetni trg“ Krste Papića, prvi u malom kinu Valli, a drugi na velikoj večernjoj projekciji u Areni.
Videoobračun s ocem
Prava je šteta što je festivalska direkcija odlučila Čučićev film prikazati na neatraktivnijoj lokaciji i u slabijem terminu jer je riječ o vrlo zanimljivom malom filmu, dobro režiranom i još bolje montiranom, u kojem se Milivoj Beader videoporukom razračunava s ocem s kojim nikad nije razvio prisan odnos. Beaderova nadahnuta improvizacija pred kamerom najbolji je dio filma, koji na tragikomičan način evocira najgore uspomene iz djetinjstva. Nelinearnom naracijom ona je isprekidana prizorima usamljenog, ostarjelog oca (Mate Gulin) koji se pokušava nositi sa silovitom provalom bijesa sina s kojim se dugo nije vidio, a čije ga ponašanje podsjeća na njegove vlastite pogreške iz mlađih dana – upravo ta sličnost na koncu će ipak nakratko ujediniti Čučićeva dva antijunaka.
Nakon ovog niskobudžetnog filmskog iznenađenja, u Areni je prikazan „Cvjetni trg“ nastao po drami „Balon“ Mate Matišića i Papićevu ranijem dokumentarnom filmu „Građani na Cvjetnom trgu“. Matišićev scenarij na crnohumoran, pesimističan način komentira društvo u kojem mafija, dobro povezana s Vladom i Crkvom, na koncu pobjeđuje malog čovjeka koji joj se nenamjerno suprotstavi. Glavni junak (Dražen Kühn) otac je prosječne zagrebačke obitelji, zaposlen u kazalištu lutaka. Ne glumi u sapunicama i ne pojavljuje se u trač-rubrikama, pa je u opisanom okruženju nepoznat, po iskrivljenim društvenim mjerilima čak i nebitan. Zbog čega ga pokvareni policijski inspektor (Dragan Despot) angažira da umirućem mafijaškom bossu glumi svećenika – jednom kad ozvučenom glumcu mafijaš ispovijedi grijehe, njegovo bi priznanje policiji pomoglo da odsiječe glavu kriminalnoj hobotnici.
Slabašna komedija zabune
Sasvim iskoristivu Matišićevu priču Papić je režirao u maniri TV drame, s glumcima koji više recitiraju nego što igraju. U filmu nema autorske žestine koja bi ga pogurala dalje od klišeiziranog prostora između slabašnog psihološkog trilera i komedije zabune, koju izvlači tek povremeno nadahnuti nastup Mladena Vulića kao mafijaškog šefa.
ovaj na slici nije Milivoj Beader