Slovenski roker Zoran Predin legenda je regionalne glazbene scene, osnivač kultnog benda Lačni Franz, pisac i skladatelj. Razgovarali smo u povodu njegova subotnjeg nastupa na Špancirfestu, s novom i mlađom postavom Lačnog Franza.
Često ste u Hrvatskoj, imam dojam da mnogo i često svirate, kako izdržavate taj nomadski glazbenički tempo?
Vrlo dobro! To je moj način života. Poslije tri dana bez koncerta postajem nervozan. Za mene je to vrhunac i nagrada glazbenog stvaralaštva. Svaki koncert doživljavam kao svojih pet minuta.
Kada nastaje vaša glazba? U osami ili tijekom turneje? Ima li tu uopće pravila?
Tekstovi se pišu u mojoj glavi cijelo vrijeme. Ponekad i melodije. U osami, ujutro između 7 i 10 sati napisao sam gotovo 90% svojih pjesama. Nema pravila, samo inspiracija. Kada su muze raspoložene, pjesma je brzo gotova. A ponekad može potrajati godinama.
Često ističete da radite glazbu za srodne duše. Kakvi su to ljudi s kojima najradije putem glazbe komunicirate?
Radoznali ljudi koji razmišljaju svojom glavom. Osjećajni, koji uočavaju skrivena značenja i igru riječima. Ljudi koji vole poetiku, erotiku i crni humor.
Svojedobno ste napisali pjesmu Margiti Stefanović. Kako je ona obilježila vaš život?
Njezina osobna karizma i tužna sudbina u meni su probudile želju da joj napišem pjesmu. Bila vrlo samosvojna i na svoj originalan način zavodljiva zbog svoje principijelnosti koja se manifestirala prividnom nedostupnošću. Među nama nije bilo erosa. Bili samo smo ludi na isti način. Srodne duše.
Materijal s albuma “Akustična pusa” kojim ste na Valentinovo raspametili publiku u ZKM-u u jednom ste intervjuu opisali kao “nježne pjesme o ljubavi i karanju”.
Datum koncerta uvjetovao je takvo objašnjenje. Po sloganu koncerta AntiValentinova “Ništa ljubav, samo karanje”, naš je koncertni program uključivao i jedno i drugo. Ljubav i eros. I malo filozofskog karanja kroz crnohumorne najave.
Ovi mladi članovi benda su vam fenomenalni. Koliko je Lačni Franz do sada promijenio glazbenika i koje svoje suradnike danas smatrate najznačajnijima?
Nitko od originalne postave nije ostao profesionalno u glazbi. Nova ekipa stvarno je fenomenalna. Komplimente dobivaju poslije svakog koncerta. Gitarist Oto Rimele svojim originalnim sviranjem gitare nedvojbeno je obojio prvih pet albuma, da bi gitarist Milan Prislan zatim Lačni Franz odveo u čvršće, rokerskije vode. Danas gitaru svira Tine Čas koji je udružio najbolje osobine obojice i našem zvuku dodao svoju svježu, suvremenu i inovativnu interpretaciju. Kladim se da će ga publika na Špancirfestu u pjesmi “Čakaj me” nagraditi spontanim aplauzom.
Nedavno je preminuo Oliver Dragojević. Kakav je bio vaš odnos s njim i njegovom glazbom?
Nedavno sam u Dubrovniku s Matijom Dedićem pjevao pjesmu “Galeb i ja” s našeg zajedničkog albuma “Tragovi u sjeti”. Bilo je vrlo sjetno i dirljivo. Mala glazbena misa preminulom kolegi u čast. Olivera sam upoznao sredinom osamdesetih, potom smo se susretali na raznoraznim festivalima, TV snimanjima ili pak na benzinskim pumpama. Jednom sam na Runjićevim večerima u splitskom HNK pjevao pjesmu “Imala je lijepu rupicu na bradi”. S Oliverom sam dijelio garderobu. Imao je toliko duhovitih komentara na rupicu iz refrena da sam morao jako paziti da refren poslije otpjevam pravilno i rupicu vratim na bradu.
Hoće li vaša knjiga kratkih priča “Dno nema dna” biti prevedena na hrvatski, kao što je bila i vaša prva knjiga? Za one koji vas više slušaju nego čitaju, kako biste opisali svoj književni rad?
Gospođa Jagna Pogačnik baš ovih dana prevodi tu moju zbirku na hrvatski. Planiram je objaviti na jesen. Za svoje pisanje dobivam ohrabrujuće komplimente, no morate znati da priče pišem na način ”lakog ljetnog štiva”, bez ozbiljnijih književnih ambicija, osim skrivene želje da u skoroj budućnosti napišem svoj prvi pravi roman. Imam odličnu ideju, ali nemam dovoljno vremena.
Za kraj, što ubuduće možemo očekivati od Zorana Predina?
Krajem listopada Dallas Records, u povodu 20. godišnjice izlaska, objavit će LP vinil legendarnog albuma “Ljubimec iz omare”, kojim sam doveo vokalni gypsy swing u našu regiju. Potom, ako bude sve po planu, izlazi knjiga “Dno nema dna”. Ovih dana počeli smo uvježbavati program “Zoran pjeva Arsena”, u kojem ću svoj izbor Arsenovih pjesama uz pomoć Damira Kukuruzovića snimiti u gypsy swing maniri. Usto 2019. obilježavam 40. godišnjicu svoje glazbene karijere pa sam već počeo pripremati različite projekte. Gala koncerti počet će 7. 3. u Lisinskom i poslije po glavnim gradovima i ljetnim festivalima bivše države. Toliko za sada.
