Crnogorska književnica sa zagrebačkom adresom Olja Knežević pobijedila je na petnaestom natječaju VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman i osvojila 100.000 kuna.
Pobjedu je izborila intrigantnim i furioznim rukopisom „Katarina, Velika i Mala“, a nagrada joj je dodijeljena u veličanstvenoj Guvernerovoj palači u Rijeci na Dvanaestom sajmu knjiga i festivalu autora Vrisak.
U žiriju ove najizdašnije književne nagrade u regiji bili su Zoran Ferić (predsjednik), Jagna Pogačnik, Strahimir Primorac, Mile Stojić i glavni urednik VBZ-a Drago Glamuzina. Olja Knežević je osma autorica koja je dobila nagradu od njenog ustanovljenja, a nagrada je po drugi puta dodjeljivana u Rijeci.
Lanjska je pobjednica bila zagrebačka autorica Marina Šur Puhlovski nagrađena za roman „Divljakuša“. Nagrada VBZ-a se sastoji od novčanog iznosa, tiskanja romana i mogućnosti prijevoda na strane jezike i to u sklopu projekta Na margini u kojem VBZ objavljuje manje zastupljene glasove, žanrove i iskustva u europskim književnostima. Trogodišnji projekt sufinancira Europska unija.
Što je vaš roman. Ljubavna priča, politički triler, društvena kronika Crne Gore ili ispovjedna proza?
Sviđa mi se ovo ‘društvena kronika Crne Gore.’ U svim društvenim kronikama mora biti i barem jedna ljubavna priča. Ne znam zašto ste pomislili na ‘politički triler’, osim zbog povezivanja s mojim prvim romanom ‘Milena & druge društvene reforme,’ koji je 2012.objavljen i u Hrvatskoj. A ispovjedna proza nije sigurno, premda - kompliment je ako tako zvuči.
Nakon svega, rekla bih da je to bildungsroman.
U Hrvatskoj je sada moderno demantirati fikciju. Čeka li takva sudbina i vaš roman?
Možda, jer pišem o ženama koje imaju background sličan mojem. Nemam problem s tim. Uživam dok pišem, poslije neka se objavi, jer to je ‘pravilo igre,’ a onda neka knjigu svako doživi na svoj način.
Osim u Londonu i Podgorici tj. Titogradu, bitni dio romana odvija se i u Beogradu. Kako to da tako dobro poznajete Beograd?
U Beogradu sam studirala, tamo završila engleski jezik i književnost.
Vaša glavna junakinja ima problema sa patrijarhatom, ali je sklona idealizirati životnu ljubav. Isključuje li jedno drugo?
Ne isključuje. Ljubav je iznad svega, pa i iznad mudrosti.
Kako to da ste se odlučili učlaniti baš u Hrvatsko društvo pisaca?
Od 2014. godine živim u Zagrebu. Prije toga, živjela sam deset godina u Londonu, tamo magistrirala kreativno pisanje i nastavila se intenzivno družiti s grupom pisaca s kojima sam pohađala taj studij. Oni su mi najviše nedostajali kada sam se iz Londona doselila u Zagreb. Htjela sam se i ovdje, u Zagrebu uključiti u krug ljudi sličan mojim londonskim prijateljima. S obzirom na to da sam objavila tri knjige, od kojih mi je jedna objavljena i u Hrvatskoj, postala sa članicom HDP-a. Ako vas čudi što to nisam uradila u Crnoj Gori, tamo ne živim od 2001. godine, iako ona nastavlja živjeti u meni i mom pisanju.
VBZ-ova nagrada je financijski iznimno unosna, a donosi i publicitet i veliku nakladu. Da li je vama važniji novac ili publicitet i veća naklada?
U vašem se pitanju krije i odgovor. U bogatom, uređenom društvu koje poštuje umjetnost veliku bi nakladu pratio publicitet, a sve to dobar novac. U hibridnom društvu post-socijalizma, umjetnost je potcijenjena te, shodno tome, da bi uopće opstala, postaje kao plemenska, tipa 'ja tebi ti meni'. Zato mi je ovaj natječaj interesantan, tako anoniman, gdje pobjednički roman odabire pet članova žirija, a nagrada je najizdašnija u regiji, pa zapravo važniji od svega bude osjećaj zajedničke pobjede
Jeste li zadovoljni zagrebačkim kulturnim životom?
Ideje su odlične, još uvijek bolje od realizacije. No, to je i kod mene slučaj, pa smo usklađeni, zagrebački kulturni život i ja.
U nekim tekstovima o vama pišu da ste hrvatska, crnogorska i engleska književnica. Pa tko je zapravo Olja Knežević?
Olja Knežević, rođena kao Olja Raičević u Crnoj Gori, obrazovala se u anglosaksonskoj kulturi, živjela više od desetljeća u Engleskoj i par godina u Americi, a sada uživa u Hrvatskoj, u ljudima, u novoj varijanti svojg materinskog jezika, u mirisima i okusima ove lijepe zemlje.
