Iako se američka indie-atrakcija Pixies ponovno ujedinila još prije deset godina, na zagrebački INmusic Festival (23 - 25. lipnja) stiže u pravom trenutku. Neki će reći da ne može biti pravi trenutak otkako je bend napustila karizmatična basistica Kim Deal, ali Pixies prvi put nakon ujedinjenja imaju novi, vrlo dobar, ali i pomalo nepravedno podcijenjen album “Indie Cindy”. Prethodila su mu tri EP-ja (objedinjena u album), ali to nije bio, kako mnogi misle, oprezan način na koji je bend uvodio nove pjesme.
– Ne, ne, nije bilo nikakvog straha ili opreza – govori ekskluzivno za Večernji list gitarist Joey Santiago. – Planirali smo seriju od tri EP-ja jer publika danas teško apsorbira cijeli album. Uobičajeno vrijeme za prihvaćanje albuma je tri mjeseca i na ovaj smo način htjeli olakšati publici taj proces, a istodobno joj pružiti iznenađenje i produljiti interes za posao koji smo s naporom obavili.
Mnogi gorljivi obožavatelji reagirali su na način “ovo je više solo album Black Francisa” nego pravi album Pixiesa. Ne slažem se s time i mislim da je album kao cjelina bolji od zbroja EP-jeva i kako može stajati uz rame albuma iz “zlatne faze”, a od “Trompe le Monde” možda je i bolji.
Ako je to u početku bio “Blackov album”, mi smo zasigurno stavili svoje obilježje na njega. Zvuk je definitivno zvuk Pixiesa. Ne znam zašto su neki fanovi tako reagirali, možda zbog činjenica da nas je napustila Kim Deal. Svi mi mislimo da je ona veliki dio Pixiesa, to nitko ne pokušava poreći, ali tu je još troje ljudi. Mislim da moje gitare jako pridonose zvuku Pixiesa. Nikada ništa nije isto kada netko ode, ali svi smo unosili istu količinu stavova u našu glazbu. Ljudi misle da bi bez nje to bio potpuno drukčiji album, ali bi zapravo bio ovakav.
Kako je bend reagirao na njezin odlazak?
Bili smo u šoku, ali morali smo prijeći preko toga i napraviti što smo planirali. Morali smo spustiti glave i nastaviti raditi svoju glazbu, vrlo jednostavno.
Dosad nije objavljeno zašto je otišla. Jeste li vi doznali?
Ni mi još ne znamo (smijeh)... Zaista nismo čuli ništa drugo osim “ja odlazim”. Ne znamo, može biti puno razloga. Možda zato što nam je novi materijal previše fenomenalan, previše. Zadržat ću se na tome (smijeh)...
Kako to da ste čekali deset godina na novi album?
Ne kucamo na vrata festivala, oni pozivaju nas, a ponude su jako dobre i nakon deset godina takvih iskustava rekli smo sebi: “OK, sad je dosta, hajdemo snimiti novu ploču”. Postali smo umorni od sviranja uvijek jednih te istih pjesama, a željeli smo biti i pravi bend. Pravi bendovi idu na turneje i snimaju novu glazbu. Bendovi koji žele biti bendovi morali bi što češće stvarati nove pjesme.
Set liste dosta se mijenjaju od koncerta do koncerta. Kakav program možemo očekivati u Zagrebu?
Pjesme doista mijenjamo iz noći u noć, ali koncept je taj da sviramo pet novih pjesama, a ostatak su pjesme koje ljudi žele čuti. Uglavnom su to “Here Comes Your Man” i “Where Is My Mind?”. Te dvije uglavnom uvijek sviramo, želimo izvoditi pjesme koje publika od nas očekuje. Pretvaramo se kao da nam je ovo prvi dolazak u Hrvatsku, a neki će nas svakako prvi put i gledati. Koncerti su nam uvijek energični, bez obzira na to jesmo li raspoloženi taj dan ili nismo, a ima i takvih dana. I mi smo ljudska bića. Ali kad smo na turnejama, u posebnom smo energetskom stanju, volimo svirati pa čak i ne volimo slobodne dane.
Koji su planovi benda i vaši osobni nakon turneje?
Hm... (duga stanka), nakon što turneja završi, razmišljat ćemo kako i kojim procesom napraviti novu ploču. I kao uvijek, vodit ćemo normalne živote, s našim obiteljima, djecom. Ja tražim novo mjesto za život, bla bla... Normalan život.
