Kiparstvo je kao sama priroda, ono ima boje, mirise, oblike koji su ponekad izvorni ili izbrušeni do visoka sjaja. Prenijeli trodimenzionalni komadić prirode u galeriju i ostaviti dobar dojam - san je svakoga umjetnika. Našu je publiku Grupa OHO nedavno podsjetila kako je priroda i skladan odnos s njom vrhunsko postignuće. Uostalom, kiparski materijali nisu ništa drugo nego dijelovi prirode koje kipar pretvara u neki novi svijet.
Na izložbi s naslovom “Gardenia” u Galeriji Bačva HDLU kiparica Mirjana Drempetić Hanžić Smolić pokazala je svoj vitalni odnos prema prirodi.
- Moram malo zaliti travu, posušila se pomalo u galeriji, rekla je prvo kad smo ušle razgledati izložbu kojom dominira kvadratičan zeleni travnati tepih na kojemu je visoka nepravilna forma ispletena od pruća, poput zagorskih plotova, a preko koje se na zaobljeni zid Bačve projicira filmska sedmomonutna šetnja šumom oko jezera. Željela sam da u ovom idealnom, arhetipskom kružnom galerijskom prostoru posjetitelj aktivira sva svoja osjetila - da osjeti miris trave i prepletenoga šiblja, ljekovitoga bilja i eteričnih ulja, snimljene zvukove oko jezera s pjevom ptica, boje koje se neprestano mijenjaju. Željela sam da se u tim bogatim oblicima i pod izraženim svjetlosnim projekcijama osjeti titranje šiblja, izmaglica nad vodom jezera Mirkovec. Nastojim svojim umjetničkim djelovanjem prirodnim materijalom u urbanoj sredini u galerijskom prostoru utjecati na sva osjetila i duhovnu koncentraciju promatrača, kaže Mirjana D. H. Smolić o “Gardeniji”, ambijentalnoj skulpturi koja je njezin doktorat na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
