Kazalište "Gavella" će, kako je i najavljeno, ove sezone premijerno odigrati šest naslova, od kojih je predstava "Barbelo, o psima i djeci" Biljane Srbljanović, u režiji Paola Magellija, premijeru imala 1. listopada 2009.
Zbog nesretnog slučaja u obitelji glumice koja igra glavnu ulogu, premijera predstave "Alabama" Davora Špišića, u režiji Darija Harjačeka, bit će 14. siječnja 2010., umjesto, kako je najavljeno, u studenome 2009.
Premijera predstave "Balade Petrice Kerempuha", u režiji Franke Perković, bit će 10. prosinca. Ibsenov "Peer Gynt", u režiji gosta iz Makedonije Aleksandra Popovskog, premijerno će bit izveden 11. ožujka 2010.
Tekst Ivana Vidića "Dolina ruža", u režiji Krešimira Dolenčića, bit će praizveden 22. travnja 2010. Zadnji naslov ove sezone, "Reich na zemlji" u režiji Janka Rakoša, čiji tekst potpisuje sam redatelj u suradnji s ansamblom predstave, premijerno će se izvesti 12. svibnja 2010.
Nažalost, ne mogu podijeliti oduševljenje novinarke o Alabami. Drama je iritantno plitka, površna, bez ikakve psihološke razrade likova. Jeftina i do bola predvidivog zapleta i raspleta, bila bi prosječna čak i za srednjoškolski uradak. Dijalozi su toliko nestvarni, umjetni, neprirodni... da ni na trenutak gledatelj ne može povjerovati u njih. Scenografija je i nemaštovita i sterilna - nekoliko stolica, stol, krevet i ormar - baš kako bi Mali Ivica to zamislio. I u pozadini - neopisivo originalno i snažno - u zraku visi bicikl i stolica!!! I tu se iscrpljuje promišljanje scene... Ipak, možda najgori dio je gluma. Pretpostavljam da se na takav način glumilo prije 50 - 60 godina... i to je pretužno za gledati. Glumci kao da na prsima nose velike natpise \"Ja GLUMIM\". Nema tu trunke uvjerljivosti, životnosti - samo GLUMA. Ako je smisao kazališta svake sekunde iznova podsjećati gledatelje da se nalaze u kazalištu i da to što gledaju nema NIKAKVE veze sa životom - onda su u Gavelli zaista uspjeli. Mislim da se nakon ovog bolnog iskustva, popraćenog grčevima u želucu zbog nelagode, više nikada neću odvažiti na neku Gavellinu predstavu. Ugodnije je i manje besmisleno gledati u bijeli zid...