Hrabri čovjek Arsen Anton Ostojić uspio je napraviti nešto sasvim drugačije. Kako je svojedobno bio i obećao, “F20” doista nema nikakve veze s turobnom svakodnevicom i dnevnim novinskim temama, ne pokušava biti društveno važan, ništa od toga.
“F20” psihološki je triler usmjeren prije svega prema mladima. Martina je, dakle, šiparica koja se voli zabavljati s najboljom prijateljicom Irenom koja je nagovara da odu za vikend na festival elektroničke glazbe na Zrće.
Ubilačke namjere
Međutim, njezin samohrani otac Mate ostao je preko ljeta bez dostavljača pa taj posao mora raditi Martina. Mate ionako nije sretan zbog njezina prijateljstva sa slobodoumnom Irenom. No pizzu u očevoj pizzeriji svakoga dana dva puta naručuje Filip za kojega se Martina zainteresira.
Nakon sukoba s ocem koji životne tegobe često liječi alkoholom, Martina nagovara Filipa na bijeg na festival na Zrću. I tada na vidjelo izlaze neke Filipove osobine. Upravo one koje obuhvaća medicinski termin F20, a to je shizofrenija.
Doista, dugo nismo imali ovako dobar film za mlade, pogotovo ne u obliku psihološkog trilera u dobrom i odmjerenom tonu, s dobro odabranim promjenama ritma kroz film. Filip Mayer odlično se snašao u ulozi svojeg imenjaka, u roli za koju bi scenaristi tražili možda i nekoga iskusnijeg, no mladi se glumac savršeno iskazao.
Komplicirana uloga shizofreničara s ubilačkim namjerama odlično je odrađena, a Ostojić je Mayera, odnosno njegova Filipa Fabijana odlično uveo u film dugo nas vremena ostavljajući u mraku bez nekih hintova o tome u kojem će se smjeru kretati radnja, iako je osnovna fabula opisana ranije u materijalima za film.
Pravilno su odabrani otponci koji lagano otpuštaju ludilo u filmu koje na kraju kulminira u maniri boljih hollywoodskih horor-trilera.
Veterani Mladen Vulić u ulozi Mate te Alen Liverić u ulozi njegova kuma, policajca Baje, standardno su dobri usput se ne namećući mlađem trojcu koji uz Filipa Mayera čine i Romina Tonković u ulozi Martine te Lana Ujević u ulozi Irene.
Dosta krvi i šokantan kraj
Mlade snage odradile su svoj zadatak upravo onako kako treba, a to je da maksimalno približe “F20” mlađoj publici. Vjerujemo da će film imati sjajnu prođu upravo kod tinejdžera, ali neće se njime dosađivati ni roditelji jer se “F20” jednim dijelom bavi i ovisnošću o igricama kroz detalje koji film čine malo intrigantnijim kao što je Filipov razgovor sa psihijatricom koju glumi Alma Prica, situacije s roditeljima koje glume Ksenija Marinković i Goran Grgić, a onda i grafičke detalje karakterističnim za igrice, koji su i u funkciji opisivanja trenutnog Filipova psihičkog stanja.
Nekako nam se čini da smo dobili domaću mješavinu “Znam što si radila prošlog ljeta” i “Psiha”, u smislu da smo dobili kvalitetan psihološki triler s elementima horora, dosta krvi i šokantnim završetkom u kojem naslućujemo što će se dogoditi na kraju, ali ne znamo put do tog vjerojatno krvavog kraja.
Nema što, Arsen Anton Ostojić ponovo nas je uspio iznenaditi, bilo bi savršeno opravdano da “F20” i publika nagradi punim kinima.
>> Izložba posvećena jugoslavenskoj arhitekturi hit u New Yorku
Baš me zanima. Nadam se, napokon film bez politike, naricanja za jugos...