Glavni lik u prvom romanu mlade autorice Mirte Maslać nazvanom "Junak ili čudovište" je mlada studentica Mirta koja ima psihičkih problema koje se ja kao laik u tom polju ipak ne bih usudio definirati. Ali, zdravstveni problemi Mirtine junakinje Mirte su veliki i ne mogu se rješavati samo razgovorima sa psihoanalitičarima niti lako dostupnim sredstvima za smirenje, nego zahtijevaju i najoštrije, neugodne tretmane u specijaliziranim ustanovama poput Klinike za psihijatriju u Vrapču.
U hrvatskoj i stranoj književnosti česte su knjige o zdravstvenim problemima i oboljelima od svih vrsta bolesti, kao i knjige o raznoraznim ovisnostima u rasponu od droge, seksa, alkohola pa do kocke. Ali ovako otvorenu knjigu o psihičkim oboljenjima (autorica nam vrlo zorno kroz britke portrete raznih bolesnika opisuje podužu lepezu psihičkih oboljenja kojoj kao da nema kraja), doista sam rijetko imao u rukama, pa je njena vrijednost još veća.
Naravno, na koricama knjige sada već afirmirani hrvatski autor Luka Bekavac piše da "Junak ili čudovište" ima izrazito autobiografski ton, što cijelom romanu dodaje dodatnu notu posebnosti ali i potresnosti, a čitatelja baca u pomalo mutne i nedorečene vode onih donedavno tako rado čitanih romana s ključem...
Ali, vratimo se mi književnosti koja itekako "stanuje" u prvijencu Mirte Maslać. Mlada autorica je studentica kroatistike i komparativne književnosti, što se itekako osjeća u romanu koji je prepun književnih ali i napose glazbenih refleksija, te je očito da ga je napisala obrazovana i načitana osoba koja poštuje vlastito mišljenje i spremna je boriti se za svoj integritet.
A upravo to je spremna i junakinja Mirta, zanimljiva osobnost čiju mučnu sudbinu pratimo u romanu koji bi trebao izazvati i reakciju u stručnim krugovima onih stručnjaka koji se bave psihičkim bolestima i psihičkim bolesnicima. Jer Mirta vrlo precizno opisuje s čime se sve psihički bolesnici suočavaju na svom putu do ozdravljenja koji je vrlo često krajnje upitan i u pravilu krajnje grbav i prepun iskušenja.
No, ovaj roman nije samo opsežnija zbirka zapisa neke mlade psihičke bolesnice koja se bori s vlastitim proturječnostima tražeći (ili ne tražeći) izlaz i nije samo kritika načina na koji naše društvo u cjelini prilazi psihičkim bolesnicima. To je i kronika našeg vremena ispričana kroz fokus jedne svježe i energične jedinke koja se bori za svoje ja sputana kako obiteljskim tako i onim širim okovima.
Stoga se roman dvosmislenog naziva “Junak ili čudovište” nikako ne može svesti samo na slučaj oboljele Mirte, nego na slučaj cijelog našeg društva koje je oboljelo i ne može se iskobeljati iz tog stanja jer društvo ne možete vezati remenima za krevet niti našopati jakim lijekovima koji vas potpuno umrtve pa i ne znate jeste li među mrtvima ili živima.
Čitanje “Junaka ili čudovišta” doista se ne može preporučiti onima slabijih živaca, a treba priznati da je i za pisanje, a onda i objavljivanje ovakvog štiva trebala znatna količina hrabrosti. Jer mi i dalje živimo u društvu u kojem je o bolestima uputno šutjeti, a ta se šutnja naglo povećava kada je riječ o psihičkim bolestima.
Baljezga se u nas, i to čak i u književnosti i umjetnosti, o svemu i svačemu, samo ne o stvarnim problemima koji tište stvarne ljude, a ovaj roman Mirte Maslać ispravlja tu pogrešku koja se ponavlja iz desetljeća u desetljeće. Roman “Junak ili čudovište” ispresijecan je raznim kolosijecima, poput nekog ranžirnog kolodvora kojim već odavno ne prolaze vlakovi.
Likovi se u njemu pojavljuju i odjavljuju bez opširnih didaskalija i opisnih objašnjenja, a unatoč dramatičnom naboju kojeg u romanu ima napretek, kraj je raspršen, a donekle čak i zlokoban i nije iskupiteljski niti zacementiran čvrstom točkom.
No, riječ je o lucidnom i osvježavajućem djelu hrvatske književnosti koje očito ima složen i tekst i kontekst za čije bi tumačenje trebalo pročitati podosta stručne, u ovom slučaju zdrastvene literature i kontaktirati s onim stručnjacima koji nisu ukalupljeni u zatupljujuću birokratiziranu mašinu zdravstvenog sustava koji je, barem u nas, i trajno potplaćen i podcijenjen, što, doduše, nije nikakav alibi za nečinjenje ili, još gore, pogrešno činjenje.
>> Pogledajte i video - Ovo su mjesta koja baš nitko ne smije vidjeti preko Google Mapsa
