Sedamdeset i treći rođendan jedini hrvatski državni folklorni ansambl Lado proslavio je koncertom u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu prigodno nazvanom “Odjeci vremena”. Ovog je puta umjetnički voditelj ansambla Krunoslav Šokac zamislio program tematski vezan uz doista brojna hrvatska zaštićena nematerijalna kulturna dobra, s time da je redateljsku palicu koncerta dao u ruke nagrađivanog kazališnog i filmskog redatelja Bobe Jelčića, dok se posla majstora rasvjete prihvatio malezijsko-australski umjetnik i producent Govin Ruben. I taj je svojevrsni koncertni eksperiment koji nije bio ni radikalan ni zamoran dao rezultate: punokrvni godišnji koncert ansambla koji sve bolje pjeva i sve energičnije pleše.
Uz dobro poznate Ladove koreografije (mahom iz majstorske radionice Zvonimira Ljevakovića) među kojima je zabljesnulo zahtjevno i mistično Vrličko kolo, publiku je razgalilo i opustilo veselje koje nam uvijek donosi koreografija Ivice Ivankovića “Prutoljaki hodiju”. Odlična je bila ideja da se u koncert uklope i snoviti Ljevakovićevi Kastavski zvončari, ali i dvije međimurske popevke “Nikad duže do Miholja” i “Do kirija vuska steza širok pot” u glazbenoj obradi voditelja orkestra Alana Kanskog. A prave ovacije zaslužio je violinist Marko First kada je zvonkim, narodskim tenorom pjevao bećarac, baš kao što je burnim pljeskom pozdravljena izvedba amblematskih “Kupinečkih fizurica” iz pera Bože Potočnika koji nije propustio slavljenički koncert.
Očito je situacija i više nego zrela za novi samostalni koncertni nastup Ladova orkestra čiji članovi očito imaju pluća i za pjevačke angažmane. A ne bi trebalo zapostaviti ni Ladove klapske ambicije jer su momci odlično otpjevali sentimentalnu pjesmu “Jur večernjica gori” iz Cavtata koju je glazbeno obradio veliki Krešimir Magdić. Godišnji koncert iskorišten je i za dirljivi oproštaj od odlične pjevačice i plesačice Adriane Mamule i vrsnog i samozatajnog instrumentalista Željka Lukačina.
