Kritika ga je prozvala posvetom novinarstvu i pričom o “The New Yorkeru”. No, kao što je sam Wes Anderson u intervjuu za iste te novine rekao, njegovi filmovi nikad nisu samo jedna priča. Tako ovo deseto Andersonovo ostvarenje počiva na trima idejama. Prva je jednostavna redateljska želja da se stvori omnibus; druga je da se ispriča priča inspirirana jednim od najutjecajnijih svjetskih tjednika; treća je da se stvori francuski film. I u ovom su se filmu sve tri ideje obistinile kako bi, na svekoliku radost Andersonovih obožavatelja, isprepletene stvorile korijen raskošne, koloritne i očaravajuće krošnje zvane “Francuska depeša”.
U fiktivnom francuskom gradiću Ennui-sur-Blasé u bajkovitoj atmosferi obojenoj u andersonovski zagasiti crveno-smećkasti oker koji kao da je ispao iz kolekcije Pierrea Cardina sedamdesetih prošlog stoljeća, smjestila se mala novinarska redakcija koju, između ostalih, čine Bill Murray kao glavni urednik, Owen Wilson, Tilda Swinton, Frances McDormand i Jeffrey Wright kao novinari. Kroz kratke filmove svatko od novinara priča svoju priču koja će ispisati stranice novina. Owen Wilson novinar je očito gradske rubrike za koju piše pitke reportaže o tome kako diše njihov Ennui. Tilda Swinton popunjava stranice kulture, a za ovaj broj donosi priču o zatvoreniku slikaru koji se, unatoč doživotnoj kazni, proslavio kao jedan od najtraženijih i najskupljih umjetnika. Uloga zatvorenika slikara pripala je fantastičnom Beniciu Del Toru, a u ovoj priči pojavljuju se još i njegova muza koju tumači Léa Seydoux te trgovac umjetninama kojeg je utjelovio Adrian Brody. Potom će uslijediti stranice politike koje će pričom o studentskim prosvjedima koje predvodi mladi Timothée Chalamet ispuniti Frances McDormand. Iako se čini da je svakom od velikih glumačkih imena koje je Wes Anderson okupio na ovom projektu iznimna čast, pa makar i u maloj ulozi, naći se u njegovim savršeno simetričnim, visoko estetičnim, pomalo šašavim, ali dovitljivim scenama, ipak je posebno bilo vidjeti Frances McDormand u ulozi koja (napokon) nije “njezin uobičajeni lik” koji je stvorila u “Tri plakata izvan grada” te u “Zemlji nomada”. Posljednje stranice novina ispunit će Jeffrey Wright s pričom o čuvenom chefu Nescaffieru koja će ispasti sve, samo ne priča o njemu. A posljednje će minute filma ispuniti svi novinari zajedno dok budu smišljali kako urediti novine nakon smrti svog glavnog urednika.
Bez obzira na to koliko bili naviknuti na Wes Andersonove filmove, za “Francusku depešu” potrebno je u početku odmah uzeti dobar lauf da bi se pored svih detalja koncentriralo na narativ koji je u svojoj srži ipak pitak i jednostavan. Međutim, zahvaljujući mirnoj i preciznoj redateljskoj palici, Anderson nas (još jednom) vodi kroz film točno onako kako je on zamislio - neodoljivo šarmantno.
