Ravnateljstvo Hrvatskog glazbenog zavoda, odnosno sedmero od njegovih desetero članova, donijelo je odluku o razrješenju prije nekoliko mjeseci izabranog predsjednika Nike Đurića, nakon što su istu odluku donijeli i Časni sud i Nadzorni odbor HGZ-a.
Ali, umirovljeni odvjetnik Niko Đurić, dugogodišnji član amaterskog Društvenog orkestra HGZ-a, njihove odluke smatra nelegitimnima, a na vlastito razrješenje namjerava odgovoriti odlukom o suspenziji sedmero članova Ravnateljstva koji su njega razriješili. To nam je sam rekao jučer u uredu ravnatelja, dok smo s članovima Ravnateljstva razgovarali ispred HGZ-a na terasi kafića gdje su se okupili s još nekoliko zainteresiranih članova.
Na pitanje postoji li u Statutu HGZ-a članak koji mu daje pravo na takav čin, Đurić je odgovorio: “Pronaći ću ga, Statut je ionako šupalj i treba donijeti novi”. Tako se HGZ našao u situaciji u kakvoj nikada nije bio, ali tome je uzrok jedan drugi presedan.
– Nikada u gotovo dva stoljeća dugoj povijesti HGZ-a nikome nije palo na pamet prodati ovu zgradu – rekao nam je potpredsjednik HGZ-a Mladen Janjanin. Uzbuna u kulturnoj i široj javnosti počela je nedavno upravo zbog te ideje, koju je predsjednik Đurić, u pozivu članovima Ravnateljstva na sjednicu zakazanu za 7. lipanj, ovako formulirao: “Ponuda kupnje za zgradu na adresi: Gundulićeva 6, Zagreb”. Među materijalima za tu sjednicu našla se i posjetnica poduzetnika Cirila Zovka, o čijoj je ponudi na toj sjednici trebalo biti riječi, ali do rasprave nije ni došlo jer su neki članovi Ravnateljstva, a među prvima potpredsjednica Seadeta Midžić, odbili uopće raspravljati o tome protestirajući što se takva ideja uopće našla na dnevnom redu, i to bez prethodnih konzultacija s Ravnateljstvom.
– Mi smo na prethodne dvije sjednice zaključili da je materijalna situacija HGZ-a teško s trajnim negativnim trendom u poslovanju i da ćemo svi zajedno raditi na idejama kako da iz te situacije izađemo. Meni se jedan dan u HGZ-u obratio gospodin Zovko koji je zamolio da razgleda zgradu i putem iznio neke svoje ideje. Kupnja je bila samo jedna od njih, spominjala se i koncesija, dugoročni najam... Ja sam želio da o svemu tome razgovaramo na sjednici i mislim da nije bilo potrebe da se sve to prenese u javnost i diže uzbuna – kaže Đurić, koji je u svojem posljednjem pismu Ravnateljstvu sve što se događalo u javnosti nazvao “događanjem naroda”, hajkom protiv njega samog i HGZ-a, povlačeći paralele sa staljinističkim metodama.
Nakon što je preuzeo dužnost predsjednika shvatio je, kaže, koliko je ozbiljna situacija i kako su ne samo ovo, nego i prethodna ravnateljstva loše gospodarila trošeći sve prihode na tekuće troškove, umjesto da se ponašaju u skladu s tržišnim gospodarstvom i brinu o vlasništvu svih članova, koje je jamac budućeg djelovanja ustanove.
On smatra da ne smije biti opcija o kojima je zabranjeno razgovarati, uključujući i prodaju jednog dijela zgrade HGZ-a, čije stanje on naziva predstečajnim, premda ustanova još uvijek nije u financijskom minusu.
– Neću odstupiti zato što volim HGZ i stalo mi je do njegove budućnosti – rekao nam je Đurić, koji je u međuvremenu sazvao izvještajnu sjednicu za članstvo HGZ-a kojoj će u srijedu moći nazočiti samo članovi HGZ-a te konferenciju za novinare u četvrtak kojoj će pak moći nazočiti samo “akreditirani novinari”.
Pratit ćemo razvoj situacije, a javnost ima dobre razloge da ostane uzbunjena i zabrinuta za sudbinu ove kapitalne ustanove hrvatske kulture.
