Nova knjiga: Guzel Jahina "Ešalon za Samarkand"

Roman o gladnoj ruskoj djeci Putinu bi trebalo utisnuti u mozak

Arhiva Hena com
21.04.2022.
u 10:28

Godina je 1923. U jednom vlaku kroz ruska bespuća nakon rata i revolucije putuje 500 djece. Sva su kost i koža, neka teško bolesna i na izdisaju, a odrasli u njihovoj pratnji svim se silama bore za svaki taj mali život. Pokušavaju ih prevesti u dio zemlje u kojem ima – hrane. I ne zna se što je gore, situacija s djecom u vlaku ili prostori kroz koje taj vlak prolazi, a koji svjedoče o svoj gluposti državne politike i tadašnjih novih ruskih vladara.

 

To je sjajni roman nagrađivane ruske autorice Guzel Jahine “Ešalon za Samarkand” (Hena com, urednica Nermina Husković, prijevod Tatjana Radmilo) koji govori o ruskoj djeci (i Rusima) koji u najtežim mukama umiru od gladi. Tu bi priču iz povijesti trebalo Putinu utisnuti u mozak, jer zbog njega neka druga djeca i neki drugi ljudi, u 21. stoljeću, u Mariupolju i tko zna koliko drugih ukrajinskih gradova, umiru od gladi.

Priča je izuzetno potresna, na trenutke toliko strašna da je knjigu potrebno odložiti i vratiti se njezinim stranicama kada se emocije malo smire (primjerice novorođenče koje uspijeva preživjeti tako što siše kujino mlijeko). No istodobno još je potresnije svjedočenje koje iz te priče izvire, kako ljudi nikada nisu niti ikada hoće nešto naučiti na lekcijama iz povijesti. Autorica opisuje svu glupost novog, postrevolucionarnog režima u Rusiji i pogrešnih političkih odluka koje su zemlju gurnule u glad i propast.

Naravno, oni koji donose te sulude odluke zbog kojih po kolosijecima na prugama propadaju tone i tone hrane samo zato što nema ispravnih lokomotiva koje bi ih izvele iz pustinja, a ni živih vlakovođa, nisu gladni. Oni se samo u ime komunističkih bogova igraju životima drugih. U središtu priče je čovjek koji po cijenu vlastitog života pokušava spasiti baš svako dijete koje može, a tek negdje pred kraj priče otkrivaju se demoni koji ga gone. I on ima djecu na duši i zato je ovaj moćni roman sjajan opis svijeta koji ‘proždire’ i najbolje ljude. Unatoč svemu, treba se nadati da nije i slika ljudske budućnosti.

Komentara 1

Avatar Bokaj
Bokaj
11:33 21.04.2022.

Kak da mu utisneš u nešto što on nema? Mozak i rusi, dva suprotna pojma.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije