Hrvatsko ratno pismo ovih je dana obogaćeno i romanom Tahira Mujičića iliti Tachomila Mouchičke “Budi Hamlet, pane Hamlete!”. Mujičićev pitki roman koji je autor nazvao hercromanom iz jednog rata i jedne revolucije objavio je AGM, a na naslovnoj stranici romana je fotografija čuvene Sarah Bernhardt u ulozi Shakespeareova Hamleta iz 1889. godine. Ne bez razloga. Jer Mujičićeva knjiga i te kako se bavi kazalištem, kazalištarijama i napose kazališnim glumcima.
Uostalom, Mujičić je totalni kazališni čovjek, pa nije čudno da je svoj prvi roman posvetio temi koju poznaje u dušu. Glavni mu je junak češki glumac František Franta Fifulka koji cijeli život mašta kako glumi Hamleta na posvećenom dubrovačkom Lovrijencu. On je pravi češki, doduše salonski buntovnik, erotoman, ljubitelj čašice, srednjoeuropski nepokoreni intelektualac i nepodmitljivi disident pomalo predodređen za mitski neuspjeh. Nikako ne može zaboraviti gostovanje na Dubrovačkim ljetnim igrama u osvit sovjetske invazije na tadašnju Čehoslovačku, kada se zaljubljuje u hrvatsku eteričnu glumicu o kojoj idealistički mašta u vremenima čemernog čehoslovačkog partijskog kažnjavanja neposlušnih umjetnika po secesijskoj provinciji.
I kada se Franta konačno odlučuje na povratak u Lovrijenac, čini to baš u vrijeme izbijanja hrvatsko-srpskog rata koji je s osobitom žestinom udario upravo po krhkom Dubrovniku. Na tragikomičnom putu susreće i svoju ljubav, ali kruta stvarnost je progutala Frantin život i Frantine tlapnje. Biti Hamlet na Lovrijencu, za Frantu ostaje samo san. Mujičićev utopistički roman spretno je ispisana kozerija o teatru, glumcima i politici koja nerealizirane revolucije okrutno pretvara u krvavi rat.
