Najbolji slovenski kantautor? Razultati imaginarne ankete jako će
ovisiti o tome s koje strane Sutle stižu odgovori, no prosječni
hrvatski slušatelj teško da će se dvoumiti. Premda će Zoranovo ime
izustiti gotovo svaki prosječni rock poklonik djelomice i zato jer za
neko drugo (slovensko) jedva da je i čuo, korijeni bezuvjetne ljubavi
na relaciji Predin – Hrvatska (a posebice Zagreb) nesumnjivo leže u
zlatnim danima Lačnog Franza.
Njegov drugi “hrvatski” album “Inventura” – koji se stilski toliko
daleko odmaknuo od autorove bolje prošlosti da dalje skoro i ne može –
može se “čitati” i kao svojevrsno ljubavno pismo upućeno vjernim
obožavateljima koji u Predinu već desetljećima prepoznaju osobnost
vrijednu one prave, bezuvjetne ljubavi. I to ne samo autorsku osobnost
nego i privatni, izvođački šarm koji je i prosječnu pjesmu kadar
izdignuti na razinu solidnog.
To je veća šteta što je “Inventura” prošarana s previše takvih,
rutinskih skladbi, i tek nekoliko izvanserijskih iznimaka. Finiš albuma
čine dvije obrade: jedna je “Radetzky-marš“ Johana Straussa, a druga
“Bilećanka”, prije svega figurira kao autentičan dokaz Predinove
fascinacije partizanskom glazbenom ikonografijom.
Preostalih osam pjesama doimaju se kao simpatičan, toplo produciran i
fino aranžiran niz gypsy-swing vježbi, uz povremene iskorake u smjeru
bluesa, klasičnijeg jazza ili pak nostalgičarskih šlagera. Nije čudno
da balade poput “Ispod naše sretne zvijezde” i “Ja sam taj” odskaču
sugestivnom kantautorskom ljepotom na koju tako lako svi padaju i
danas, trideset godina nakon što je stao uz mikrofon.
CD ZORAN PREDIN INVENTURA (Dallas)
Simpatičan niz gypsy-swing vježbi
