Na drugom koncertu europske turneje The Chemical Brothers u Zagrebu su spektakularnim nastupom pred oko osam tisuća ljudi u Domu sportova pokazali zašto su premijerni elektronski dvojac "sa srcem i dušom", koji je čak pet puta nastupao na festivalu Glastonbury. Ali i na otoku Pagu u sklopu festivala Moon and Rocks 2010. godine.
Možemo to zvati big beat, rave, techno, psihodelični disco, ali prije svega radilo se o dojmljivom udaru na sva čula. Nakon uvoda s radikalnom, ambijentalnom obradom "Tomorrow Never Knows" Beatlesa, od početka s "Go!" i drugom "Free Yourself" s novog albuma, naslovi su se mogli spojiti u zajednički manifest koncerta; "go free yourself". I bogme se publika u Domu sportova oslobodila i rasplesala, skupa s potresom glazbe i visokotehnološkom scenom, video projekcijama, laserima, dva starinska robota, balonima i konfetima koji su animirali publiku umjesto Eda Simonsa i Toma Rowlandsa. Oni su na sceni šutjeli i radili, plesali, osim što je Rowlands u par navrata dolazio pred publiku.
Ili, kako mi je sam Rowlands rekao u intervjuu Večernjem listu pred desetak dana, nije bilo bitno adoriranje (anti)zvijezda na sceni, već "zajednički zadatak" s publikom. Pored novih "Eve of Destruction", "No Geography", čuli smo klasike poput "Saturate", "Wide Open", "Electrobank" i druge, sve do završnice s "Galvanize" i "Block Rockin' Beats". U zamalo dva sata The Chemical Brothers, s jednim bisom, zaokružili su popis od oko dvadesetpet pjesama, spojenih u zajedničke blokove.
Ako ne pjesama u klasičnom smislu, onda bolje reći "Chemical Beats". No, budući je "Block Rockin' Beats" 1999. osvojila nagradu Grammy u kategoriji "najbolje instrumentalne rock izvedbe", možda se ipak radi i o rock glazbi. U Domu sportova nije bio bitan žanr, već sjajan koncert u kojem su svi sudjelovali. Kako bilo, baš ta zajednica rasplesane publike proizvod je kulturalne paradigme Chemical Brothersa koji su spojili staro i novo, tehnologiju i kreativnost, te ostali najtrajnije ime genarcije iz devedesetih koja je iznjedrila Prodigy, Fatboy Slima i druge.
Otprilike kao Kraftwerk za 21. stoljeće, ali na "atomski pogon", Chemical Brothers publiku su proveli kroz setove i različite ugođaje, suptilnije nego ordinarni techno partyji. Uostalom, vidjeli smo dva DJ-a koji su "vrtjeli" vlastiti autorski, a ne tuđi materijal, s video projekcijama "uznemirujućeg djelovanja" kao podcrtavanjem turobnog današnjeg društvenog konteksta. Pitanje je koliko masovna publika sve to shvaća, ali imalo se što čuti i vidjeti.
