Cijeli Steinerov radni slikarski vijek - to spominje i Boris Vrga, njegov pouzdani monograf - odvijao se između početne i završne godine I. svjetskog rata pa je potrajao, nije teško izračunati, samo četiri godine.
Ako, pak, naznačimo da je diplomirao 23. srpnja 1916, a da ga je kosa „španjole" dohvatila i posjekla noću, između 4. i 5. prosinca 1918., onda ćemo doći do još sumornijega činjeničnog stanja: njegov je realni, samostalni slikarski put - od dana kad je završio školovanje do smrti - stjecajem pogubnih okolnosti - bio skučen na ciglo dvije godine i četiri mjeseca rada. (Dobiti od života tako malo, a ostaviti za sobom toliko koliko je Steiner ostavio - pravi je podvig.) To je, ujedno, i žalosni, tragični rekord hrvatske kulture, kojemu bismo teško našli pandan i u svijetu. Tako su, primjerice, Franz Marc i August Macke, slikari kratkih životnih putanja, stradali tijekom ratnih godina 1914-1918, pa ipak je prvi poživio 36, a drugi 27 godina; Steiner 24. Time se nametnuo kao duhovni - a rado bih rekao i legitimni - baštinik nesretnih Kraljevića i Račića koje je sudbina, iznimno darovite, prerano 'razoružala'.
Vaništa i braća Steiner
Tako o crtaču i slikaru Milanu Steineru (1894.-1918.) piše ugledni povjesničar umjetnosti Igor Zidić koji će baš večeras u Art salonu Zagreb u Ilici 12 otvoriti izložbu s čak 137 Steinerovih umjetnina, i to iz ostavštine još jednog velikog hrvatskog slikara Josipa Vanište. Vaništa se godinama, i to do smrti bavio ostavštinama Milana Steinera i njegova brata Ive te je brižno radio na afirmaciji njihovih opusa. Upravo je Ivo Steiner Vaništi oporukom poklonio velik dio Milanove likovne ostavštine koja se sada izlaže i u Art salonu Zagreb čiji je vlasnik Vlado Mužar, s time da treba napomenuti da izložba ostaje otvorena samo do 27. travnja.
Milan Steiner rođen je u Sisku 2. lipnja 1894. godine u imućnoj obitelji. Nižu i višu pučku školu pohađa u Sisku, a 1909. upisuje Trgovačku akademiju u Zagrebu, da bi nakon dvije godine prešao na Umjetničku školu (kasniju Akademiju likovnih umjetnosti) koju završava 1916. U Zagrebu njeguje prijateljstva sa Savom Šumanovićem, Đurom Tiljkom, Marijanom Trepšeom, Ignjatom Jobom. S njima se sastaje u Kazališnoj kavani, puno čita, a za života izlaže samo na godišnjim izložbama Umjetničke škole. Iako je živio kratko, iza njega ipak ostaje opus od nekih 400 djela, ali i legenda. Milan Steiner bio je jedan od slikara kojeg su najviše cijenili upravo slikari.
Prihvaćen kao vođa
Jedino veliko putovanje imao je kada je putovao u Beč na liječenje od tuberkuloze, iako je ljetne blagdane znao provoditi i s obitelji nedaleko od Trsta u mediteranskoj klimi koja mu je godila. Bio je prirodno introvertiran i povučen, ali u Umjetničkoj je školi ipak prihvaćen kao vođa, pa čak i kao arbitar.
"Steiner je slikar grada i njegove okolice, flaner i kavanski gost. Crtanjem ili slikanjem integrira sebe u svijet, unosi u život: ulazi kao sudionik u svoje prizore. O njegovu horizontu i naklonostima, uskraćenostima i kompenzacijama, tematski mu sadržaji govore sami za sebe: sjetu njegove iznimnosti, dionizijske tamne slutnje, promenade i vode (rijeke, kiše, kupališta) - prolaznost. I autoportreti između sažaljenja i ironije, akcije i meditaje", piše o Milanu Steineru Zdenko Tonković u katalogu velike slikarove izložbe u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu 1987. godine. No, retrospektivnu izložbu imao je i u Institutu za likovne umjetnosti tadašnje JAZU 1956. godine, a kasnije su izložbe njegovih radova često ugošćavane u Galeriji 11 u Kamenitoj ulici u Zagrebu.
Vaništa je Steinerovu likovnu ostavštinu preuzeo 1985. godine te je uvijek biranim riječima, gotovo sa strahopoštovanjem govorio o Milanovu rafiniranom opusu. Na izložbi u Art salonu Zagreb koji zagrebačkoj likovnoj publici u pravilu nudi ekskluzivne izložbe bit će izloženi Steinerovi aktovi i poluaktovi, poznati i prepoznatljivi autoportreti, portret Ljube Babića, ali i prigodan crtež "Golgota", baš kao i nekoliko djela na kojima su prikazane žene uz rijeku Kupu, ali i Steinerov crtež zagrebačke crkve sv. Blaža te njegova poznata i koloristički iznimno snažna "Ciganka".
Video - U Klovićevim dvorima svečano otvorena izložba Mersada Berbera
