Knjigu povjesničara Zorislava Lukića “Hrvatska seljačka stranka u borbi za hrvatsku samostalnost do 1941.”, u kojoj analizira politiku HSS-a prema hrvatskoj državnoj neovisnosti, objavila je ovih dana Matica hrvatska.
Autor odgovara na pitanje što je bio cilj političkoga djelovanja Stjepana Radića, njegova brata Antuna, Vladka Mačeka, Josipa Predavca i drugih članova vodstva HSS-a: je li to bila samostalna Hrvatska ili Hrvatska u nekoj višenacionalnoj državi? Daje odgovore i na pitanje – je li gotovo plebiscitarna potpora hrvatskih glasača HSS-u između dvaju svjetskih ratova bila potpora ostvarenju samostalne ili nekakve druge Hrvatske?
Analizom dostupnih povijesnih izvora autor je nastojao dokazati kako je HSS od samoga osnivanja pa do 1941. vodio politiku kojom je Hrvatskoj želio izboriti punu ili najvišu razinu političke samostalnosti, a s obzirom na kompleksne međunarodne odnose, svoju politiku prilagođavao trenutačnim okolnostima. Upravo zbog toga je vodstvo HSS-a često moralo povlačiti i poteze koji su, zbog osiguravanja opstanka hrvatskoga naroda imali federativni ili konfederativni karakter, ocjenjuje nakladnik.
Knjiga je podijeljena na osam poglavlja i popraćena brojnim dokumentima, a nastoji reinterpretirati dosadašnje spoznaje, nudeći ujedno neka rješenja koja otvaraju nova pitanja za akademsku i javnu raspravu.
Već sama činjenica što velikom povjesničaru Zorislavu Lukiću na promociju knjige o Stjepanu Radiću nije došao (a niti bio pozvan!) npr. nitko iz Radićeve obitelji, njegovih potomaka, pa čak niti HSS-a govori o tome da je Lukić sam sebi izdao knjigu na teret javnog novca a koja je ujedno i sama sebi svrha. Pritom je neobično da jedni uglednici kao što su Zidić, Botica i Budiša pridaju značaj takvom autoru za kojeg već ptice na krovu znaju da je u 20 godina svoje vladavine Maticom uništio Maticu hrvatsku.