Propast slikarstvu prvi put su prorekli kad je izumljen fotoaparat. To se nije dogodilo, a neće ni s izumom AI-ja jer u umjetnosti ljudi jednostavno trebaju ljude. I tako se slikarstvo zbog gotovo neobjašnjive ljudske potrebe za slikanjem, žilavo drži već tisućama godina, a iznimno je živo i u Hrvatskoj danas gdje u ovom trenutku djeluje 300-tinjak aktivnih slikara.
Presjek najboljeg od njihove dvogodišnje produkcije izložen je u sklopu Slikarskog Bijenala upravo otvorenog u zagrebačkom HDLU-u. U svojem sedmom izdanju, dakle već tradicionalno i pomalo u formi festivala koji se proširio i na druge lokacije o kojima ćemo kasnije u tekstu, Bijenale donosi radove 42 izabrana i od žirija šest pozvanih umjetnika pa su tako generacijski najmlađi poput, i na Fragmentima prije koji tjedan nagrađenog Mihaela Bađuna ili Mihaele Rašice, koji su tek izašli s akademije, izloženi uz bok doajenima poput Mire Vuce, člana Zemlje i autora slavnog kipa Stjepanu Filipoviću koji je nekoć bio ponos Opuzena, ovdje prisutnog s teksturiranim uljima na platnu velikih dimenzija nazvanih "M11" i "E1" ili akademika Zlatka Kesera čiji šareni radovi u prostoriju uvijek donose radost.
Još jedna doajenka, Jadranka Fatur, sudjeluje s fantastičnim "Satom crtanja" – na platnu je, naime, naslikala polaznike sata slikanja dok slikaju po modelu, starijoj ženi na postolju, a uz koju je i ljudski kostur koji će tek postati model na jednom od budućih satova crtanja. U istoj prostoriji, u tzv. sobi realizma, uz Fatur su izloženi i sjajni Mislav Tadić čiji "Dernek" prikazuje kućnu pijanku sa svim njezinim segmentima – flašama, smijehom i dimom, poznatim mlađoj populaciji, a tu je i odlična "Izvedba" Maše Barišić na kojoj je četvero mladih ljudi, nagih, isprepletenih i prekrivenih plahtama. Izlažu i Grgur Akrap, Biserka Baretić, Dina Jakšić, Luka Kušević, nakon dugo vremena Željko Lapuh, Monika Meglić, Marina Mesar (OKO), Zoltan Novak, Pavle Pavlović, Domagoj Rogina, Mario Romoda, Šimun Tolić... Novitet na Bijenalu je keramika koju je unijela Mia Matijević Akrap svojim "kineskim" vazama oslikanim bizarnim motivima poput dvije dame koje se veselo kupaju u moru dok iza njih bijesni erupcija vulkana.
– Cilj je ove izložbe promovirati slikarstvo i otvoriti ga mladima koji tek dolaze. Naime, svake godine sa svih akademija u Hrvatskoj izađe 30-ak slikara i slikarica i velik dio njih do 35. godine jednostavno nestane sa scene. No više ih je nestajalo dok nije bilo jedne ovako velike izložbe posvećene isključivo fenomenu slikarstva. Jer, ako nešto želite razvijati i promovirati, to morate kontinuirano prezentirati i evaluirati i na taj način vidjeti postoji li potreba i kakva je kvaliteta scene, ima li slikarstvo i realnu ekonomsku moć, mogu li se ti ljudi zaposliti i na drugim područjima koja su vezana uz kreativne i kulturne industrije i ima li slikarstvo kao statična slika među mladima i dalje čaroliju i magičnost kakvu ima već više od 20.000 godina – kazao je Tomislav Buntak, član ocjenjivačkog žirija Bijenala i predsjednik HDLU-a. A da je slikarstvo mladima još uvijek magično, pokazuje i činjenica da najviše prijava, kada je riječ o zagrebačkom ALU-u, njih oko 35 je upravo za slikarski odsjek, a prima ih se 12 do 14 po godini.
Kao i u svakom dosadašnjem izdanju hrvatska slikarska scena uspoređuje se s nekom druge europske države, a ove godine to su litavski umjetnici. Njihova izložba "Plutajući identitet: Između prepoznatljive slike i apstrakcije" u kustoskoj koncepciji Remigijusa Venckusa, izložena je u Galeriji Bačva. Litavska scena, doznajemo, nalik je našoj, možda je nešto bolja u ekonomskom smislu, iako kad se govori o tom "ekonomskom" smislu nigdje nije lako.
– Čak i u Njemačkoj, u Leipzigu koji je u jednom trenutku bio jako zanimljiv za slikarsku scenu i u kojem imamo i rezidenciju na koju odlaze naši slikari, velika je borba za preživljavanje. Vidimo možda 20-ak autora koji su poznati, žive lijepo i nemaju financijskih problema, ali ostalih 400 ili čak 500 slikara se, kao i kod nas, bore po različitim poslovima koje sa svojim znanjem mogu raditi, od art terapija, svih vrsta ilustracija, do rada u školi i dizajnerskim studijima – kaže Buntak.
Osim u HDLU-u, dio programa Bijenala izvodi se na još tri lokacije – u prostoru Palače Vranyczany u Berislavićevoj u suradnji s ALU-om iz Zagreba je izložba "ALUzija" koja predstavlja selekciju produkcije završnih godina studija i alumnija ALU-a. U galeriji Canvas je samostalna izložba "Tržnica cvijeća" Matka Vekića, dobitnika Grand prix nagrade 6. bijenala slikarstva. Posebna pažnja ove godine posvećena je muralima pa su organizirane vođene ture kroz murale u Parku kneževa i KBC-u Zagreb – Rebro.
Sve skupa do 26. siječnja 2024. u sklopu Bijenala može se vidjeti radove oko stotinu umjetnika. Žiri se simpatično prijeti da će u idućem izdanju možda biti stroži i u glavnu selekciju izabrati manje od ovogodišnjih pedesetak umjetnika kako bi smanjili izložbenu gužvu u galeriji HDLU-a. No sudeći po izvrsnosti koja djeluje na hrvatskoj sceni, i sami znaju da će to teško izvesti.
