Tomica Bajsić od ove je godine predsjednik hrvatskog PEN-a koji će danas i sutra obilježiti devedeset godina od osnivanja.
U kakvom je stanju hrvatski PEN danas i koliko je potreban hrvatskom društvu?
Hrvatski PEN je „već star, ali i tako mlad“, da parafraziram Tina Ujevića, jer iako mu je devedeset ljeta, sama ideja kojom se vodi, druženje ljudi od knjige u razmjeni iskustva raznovrsnih kultura, solidarnost prema drugom i različitom i obrana slobode, uvijek će biti mlada, kao što je to i poezija, kolijevka sporazumijevanja i izvorna iskra slobodarskog duha i prvo slovo kratice PEN-a. Prije 90 godina zagrebački list Riječ pisao je da su se u Gradskom podrumu u Zagrebu 7. siječnja 1927. na osnivačkom sastanku PEN kluba “prvi put okupili mnogi inače nepomirljivi literarni protivnici”. Novinar zagrebačke Riječi tada je nehotice ocrtao jednu od osnovnih zadaća PEN-a: „... braniti pravo pisca na razliku u mišljenju i umjetničkom izrazu kao svojstva slobodnog čovjeka“.
Kakav je interes za učlanjenje u PEN?
Društvo, i naročito mlade, trebamo upoznati s radom najstarije i vodeće međunarodne zajednice književnika, koja se proširila na više od stotinu zemalja, i u korak s izvornim principima osnivača iz 1921. promiče slobodu izražavanja, mir i prijateljstvo. Međunarodni PEN je nepolitička zajednica koja danas ima posebni savjetodavni status pri UN-u i pridruženi pri Unesco-u, i vodi se, među ostalim, i načelom da književnost ne poznaje granice, pa usprkos političkim ili međudržavnim previranjima, ostaje zajedničko dobro čovječanstva.
Je li svjetski PEN pokret danas u krizi?
Nije. Svjetski PEN razvija se više u pozitivnom smjeru, iako administrativni dio zauzima sve više prostora nasuprot kreativnom, ima razgranate odbore za pomoć piscima u zatvoru na raznim kontinentima, za mir, za prevođenje i zaštitu manje protočnih jezika, vodi niz kampanja opismenjavanja, školovanja i slobode riječi svuda po kriznim žarištima i partner je s ICORN-om, mrežom od već šezdeset gradova skloništa za progonjene i izbjegle pisce u svijetu. Bilo bi izvrsno kada bi i Zagreb postao dio te mreže.
Je li u planu neka konferencija PEN-a ili skup u Hrvatskoj?
Nije konferencija, ali radimo niz programa, što uključuje i škole, primjerice, natječaj za strip u obranu drugog i različitog, jer likovni je izguran u kut kutova, ima ga i do četiri puta manje nego u nekim drugim zemljama koje drže do razvoja kreativnosti i samostalnosti. Bila su inače dva važna međunarodna kongresa: Dubrovnik 1933., kao bunt protiv nacističkih progona i lomača za knjige dio je povijesti Međunarodnog PEN-a, i šezdeset godina poslije, 1993., opet u Dubrovniku, koji je zbog sustavnog razaranja za vrijeme opsade i agresije na Hrvatsku bio uvršten na popis ugrožene baštine svijeta UNESCO-a.
