Ljubavni roman s ironijskim odmakom koji dijagnosticira hrvatsko društvo u cjelini

knjižara knjige
Sanjin Strukic/Pixsell
06.11.2017. u 08:03

Odiozni odnos prema vlastitom bezbrižnom ocu koji napušta majku zbog toplog zagrljaja koji nalazi u mlađoj ženi junakinja prebacuje na prevrtljivog i lažljivog partnera.

Jedini izlaz je – da se ubijem. Ovom neumitnom rečenicom započinje opsežni ljubavni roman pjesnikinje i dramatičarke Zorice Radaković “Sanjarica” koji je objavila Fraktura, a uredio Seid Serdarević. Iako je “Sanjarica” ljubavni roman u kojem je ljubavna veza između muškarca i žene koja je trajala punih osam godina dovedena do potpunog apsurda i sloma, riječ je o prozi koja ima dublje i šire ambicije pa zahvaća hrvatsko društvu u cjelini dijagnosticirajući njegove brojne boleštine.

Stoga je “Sanjarica” i kritika hrvatske zbilje, a ne samo dnevnik jedne osmogodišnje ljubavi koja se pokazala nezrelom imitacijom jedne heteroseksualne opsesije o mogućem emotivnom i profesionalnom suživotu naše junakinje i modnog dizajnera Gorana koji je prepun tajnovitih što privatnih, što poslovnih demona. S kojima se, naravno, ne zna nositi, i to gotovo isključivo na tuđu, a ne na vlastitu štetu. Zorica Radaković roman je ispisala na način da je već na samom početku, u prvih nekoliko stranica zorno ocrtala zaplet dramatičnog ljubavnog odnosa koji to zapravo i nije, ali mi to u svojevrsnom uvodu u tragediju i ne znamo. Potom svih četiristo i pedeset stranica očekujemo mogući rasplet problematične veze, a ponekad smo i na iglama jer nas doista iskreno zanima što će učiniti Goran kada shvati da je njegova vlastita djevojka iz obećavajućeg ljubavnog odnosa shvatila da je on vara uzduž i poprijeko, i to i fizički i psihički, i po danu i po noći, i u njihovu i u tuđim krevetima, i s prijateljicama ženskog, ali i još zdušnije i strastvenije s prijateljima muškog roda. Goran svoju izabranicu neumorno vara i na službenim putovanjima, i to čak i u trenucima kada ta ista izabranica u pomalo ropskoj, dirljivo podložnoj tajnosti odlazi na neizvjesnu operaciju povećavanja grudi kako bi mu bila atraktivnija i napetija. Naravno, zanima nas i hoće li si zlosretna junakinja, suočena sa sramotom o kojoj svi osim nje znaju sve, ipak oduzeti svoj jedan jedini život i kako će joj Goran opravdati svoje ponašanje i seksualne pustolovine u koje srlja bez kajanja, ali ostavljajući brojne dokaze iza svojih erotskih aktivnosti, istovremeno i nehajan i siguran u vlastite talente i okolinu koju više ili manje probitačno okuplja oko sebe? Autorica nas tjera da si postavljamo pitanje jesu li ljudi poput Gorana uopće vrijedni autodestruktivnih misli i boli li ljubavnu žrtvu više sažaljenje i javna sramota koju mora pretrpjeti i od najbližih prijatelja i obitelji ili naprasni gubitak osobe s kojom je ipak imala brojne dodirne točke u vezi koja je mogla biti i zacementirana djetetom, da junakinja nije otišla na abortus procjenjujući da još nije pravi trenutak za rađanje novog života. “Sanjarica” je interesantno štivo, rastresito i dnevničko u svojoj strukturi, fluidno u opisivanju duševnih stanja junakinje koja se nije ostvarila ni u poslu ni u emocijama ni u obitelji.

Odiozni odnos prema vlastitom bezbrižnom ocu koji napušta majku zbog toplog zagrljaja koji nalazi u mlađoj ženi junakinja prebacuje na prevrtljivog i lažljivog partnera. Pri tome počinje otvoreno prezirati i gotovo čitavu svoju okolinu koja joj prediskretno i totalno indirektno i ukazuje na partnerovu dvoličnost i nedvojbenu bipolarnost. Tako ne samo da ostaje bez muškarca nego ostaje i bez čitave plejade ljudi s kojima je provodila veći dio vremena i s kojima je dijelila i svoje najintimnije tajne. Baš ta njena posvemašnja ogoljenost u licemjernom društvu koje je po potrebi kruto i konzervativno, a po potrebi neumjereno liberalno, najintrigantniji je dio ovog romana u kojem je autorica bila poprilično čedna i zakopčana iako se mogla itekako iživljavati u opisima svih mogućih seksualnih veza koje je Goran upražnjavao gradeći svoju umjetničku karijeru u modnim i mondenim krugovima. Ipak, junakinja se osvetila Goranu na upravo goranovski način, prevarivši ne njega, nego sebe i vlastitu iluziju o ljubavi koja je jača od vremena i vrijedna svake žrtve. A znamo kako prolaze idealisti koji su pri tome još i kadri ljubiti. No “Sanjarica” je i štivo u kojem ima i ironije i autoironije pa ga se nikako ne može iščitavati samo linearno. 

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije