Stara je istina da povijest pišu pobjednici. No, ono što ostaje skriveno iza te rečenice jest činjenica da je pišu – muškarci. Isto pravilo vrijedi i za literarna djela koja se bave temom rata. Od Homerove “Ilijade” do današnjih dana u književnim djelima ratovi su muški ‘posao’ u kojem žene služe tek kao zgodan ukras, da bi se tek rijetke uspjele domoći statusa vidarica.
Naravno, stvarnost, a napose krvava i teška ratna stvarnost miljama je daleko od te slike. I baš zbog toga posebno mjesto na listi literature koja se bavi temom rata i ratovanja pripadaju romanima Kate Quinn. Nakon što je svjetsku slavu stekla romanom “Aliceina mreža”, o špijunkama koje su djelovale u Francuskoj u vrijeme Prvog svjetskog rata, njezin novi roman “Lovkinja” (Znanje, urednica Katarina Kolarić, prijevod Mirjana Valent, 139 kuna) donosi još uzbudljiviju priču o Drugome svjetskom ratu i lovu na naciste, koji je slijedio. No, kako kod Quinn stvari nikada nisu crne ni bijele, ovdje predstavlja čak dvije moćne junakinje – jednu na strani zla i drugu na strani dobra, čak i kada se to dobro može propitkivati.
Priča je uzbudljiva: Lovkinja je bila ljubavnica nacista, i sama ima i te kako krvave ruke jer je ubijala odrasle ljude i djecu koji bi bježali iz logora. U kaosu izgubljenog rata uspjela je sakriti svoj identitet, domoći se SAD-a, udati se i posve zamesti svoje tragove. Traže je novinar koji je postao lovac na naciste i sovjetska pilotkinja kojom se on u ratnom kaosu oženio.
Mnogo je ovdje tema koje autorica propituje: od ljudi (ne u Njemačkoj i Austriji) koji su brzo nakon rata olako odmahivali rukom na spomenom ratnih zločina do lezbijske ljubavi u jedinoj ženskoj ratnoj eskadrili SSSR-a, sve do one stare ‘vuk mijenja dlaku, ali ne i ćud’. Tako će nacistici presuditi novi zločini, uključujući ubojstvo naivnog američkog supruga, ali će zato junaci na strani pravde sebi osigurati koliko-toliko sretan život. Dobra je ovo ratna priča kojoj nipošto ne smeta to što je umotana u priču o nemogućoj, ali ipak izglednoj, ljubavi.
