Od države iz koje su potekli postulati Dogme nije fer očekivati da sve što dolazi iz nje i odjekuje izvan granica, uvijek ima karakteristike realističnosti, dokumentarističnosti i sirovosti. Uostalom, već je davnih dana i sam Von Trier odustao od postulata koje je postavljao sa svojim kolegama i prešao u akademski larpurlartizam.
Pridjev “akademski” možemo primijeniti i u slučaju ovoga filma, ali ne i pojam larpurlartizam. “Kraljevska afera” klasičan je kostimirani film kakvi redovito osvajaju nominacije za Oscara, često i same nagrade, tako da su ga Danci ove godine pametno prijavili kao svoga kandidata za najblistavije odličje. Radnja obećava nešto više nego što na kraju film ponudi. Krajem 18. stoljeća, u vrijeme kada se Europom već širi val prosvjetiteljstva, velška princeza dolazi na dogovoreni brak s kraljem Danske, koja je u to doba jedno od zadnjih “utočišta konzervativizma”. Kralj je mlad i lud, ali je njegov liječnik zanimljiv i napredan kao i princeza, pa njih dvoje ulaze u vezu. Liječnik dodatno opčinjava kralja i potiče ga na velike promjene u zemlji koja počne donositi zakone “češće nego se ljudi stignu presvući”.
Film je ugodan, kvalitativno uravnotežen, ali bez iskakanja, koja su ga mogla učiniti i puno značajnijim. Ponajprije se to odnosi na preljubničku vezu, ali i na strasnije bavljenje valom filozofskih i društvenih promjena koje su pripremale teren Francuskoj revoluciji kao jednoj od najvećih prekretnica u povijesti Europe. Zamislimo samo ovaj film u najboljim danima Dogme.
Ocjena: 3/5
