Puno ljudi u Hrvatskoj vjerojatno je sigurno u to da je Zagreb kulturan grad. Zagreb nije samo glavni grad Hrvatske, nego bi trebao biti i njezin kulturni brend. Uostalom, u njemu je središte brojnih nacionalnih kulturnih i umjetničkih institucija kao što su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski državni arhiv, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Hrvatsko narodno kazalište, Zagrebačka filharmonija... Tu su i brojni nacionalni muzeji i galerije, knjižnice, kazališta, festivali... Tu je 38 kulturnih institucija, 14 centara za kulturu, dvorana Vatroslava Lisinskog... U javnim kulturnim ustanovama zaposleno je 0,3 posto ukupnog stanovništva Zagreba ili 2324 osobe. I dok je 2003. godine za kulturu iz zagrebačkog proračuna izdvojeno nešto više od 322 milijuna kuna, lani je izdvojeno 537 milijuna kuna ili 7,26 posto od ukupnog proračuna grada. Podaci su impresivni, premda, što se statistike tiče, Dubrovnik za kulturu izdvaja 14,17 posto od proračuna, Rijeka 11,3, a Varaždin 10,7 posto.
No, u tom i takvom kulturnom Zagrebu kojemu niti velika kriza ekonomije i duha nije umanjila kulturnu ponudu i kulturni potencijal, pa onda niti ugrozila radna mjesta u kulturi, samo 0,3 posto stanovnika godišnje odlazi u muzeje. Dakle stanovnika grada Zagreba, ne njegovih domaćih i stranih gostiju. U Europi je taj podatak viši, pa u ljubljanske muzeje godišnje odlazi 2,1 posto stanovnika Ljubljane, a u bečke čak 5,1 posto stanovnika Beča.
Naravno, problem nije samo u stanovnicima Zagreba, koje muzeji u koje se ulažu znatna javna sredstva očito ne zanimaju. Problem je i u muzejima samim koji često imaju čudna radna vremena i koji stalnim zbirkama, ali i povremenim izložbama, očito dovoljno ne intrigiraju vlastite građane. Podaci o frapantno slabom interesu stanovnika grada Zagreba za zagrebačke muzeje izneseni su na objavi strategije razvoja kulture grada Zagreba koju je osmislila agilna gradska organizacija SDP-a. I dok esdepeovski kulturni stratezi predvođeni Danijelom Angelinom Jelinčić u opsežnom, pa i poprilično konkretnom dokumentu, uopće nisu spominjali restrukturiranje javnog kulturnog sektora, brojne kulturnjake i aktiviste okupljene u dvorani tribina grada Zagreba zainteresirala je baš ta tema. Restrukturiranje je zapravo smanjivanje broja stalno zaposlenih kulturnjaka u Zagrebu od kojih mnogi, primjerice u kazalištu, “godinama u matičnom kazalištu nisu odglumili niti jednu ulogu, a primaju plaću. I glume u fušu.” Sličnih primjera parazitizma ima i u drugim gradskim institucijama kulture o kojima skrbe i zagrebački prirezni obveznici. Neki ne rade ili rade malo, a primaju plaću. A plaća je sigurnija nego u Holdingu i veća nego u kulturnim institucijama koje financira samo Ministarstvo kulture, jer je prosječna plaća u Zagrebu viša od one prosječne u državi.
Kulturnjaci koji su na tržištu (pa i oni kojima država plaća mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ali se za kruh svagdašnji moraju pobrinuti sami), žele više reda i više rada i u javnom, do sada nedodirljivom sektoru kojeg se boji i esdepeovska strategija. A da u tom sektoru ima više ambicija i ideja, ali i odgovornosti, onda bi i podaci o broju Zagrepčana koji posjećuju svoje muzeje bio veći. I onda bi se i grad Zagreb potrudio i neke zanimljive prostore, poput palače Dverce ili one prekrasne Zlatne dvorane Hrvatskog instituta za povijest otvorio i svojim građanima i turistima kako bi vidjeli ono što se ne smije pokazivati samo uglednicima, diplomatima i povremenim posjetiteljima koncerata ili književnih promocija. U čitav taj aktivizam izvrsno se uklapa i projekt Muzeja za umjetnost i obrt i Zlatka Madžara koji ekskluzivnim koncertima pokušavaju obnoviti gornjogradsku palaču Gvozdanović kako bi je mogli posjećivati i Zagrepčani i njihovi gosti. A kada se i ta palača obnovi, onda će i statistika o posjetu muzejima zasigurno biti bolja.
hm nisam siguran da li je novinar sa naslovom želio biti ironičan,ciničan ili šta ali meni kao čovjeku iz \"provincije\" tih dvijetisućetristo građana uopće ne izgleda impresivno ...dobro da se ne gleda ekonomska računica koliko novaca ti muzeji dobivaju iz proračuna jer bi se gadno češali ti ravnatelji kad bi im se prikazale brojke da gube godišnje milione kuna a sve zbog neadekvatnog marketinga i svojeg manjka \"poduzetništva\" da afirmiraju te hramove kulture u nešto više a ne dosadne prazne prostorije