Predstava “Brodolomke” iza koje stoje kazalište Moruzgva i Ludens teatar već je imala dvije ravnopravne premijere (prvo u Koprivnici, a onda i u Zagrebu) te jedno gostovanje u karlovačkom Zorin domu. Očito, riječ je o budućem kazališnom hitu koji pomalo miriše na film (i predstavu) “Skidajte se do kraja” te donosi živost na hrvatske kazališne daske.
Za to je najzaslužnija spisateljski lucidna autorica dramskog predloška Ana Maras Harmander, redatelj uvijek raspoložen za geg i glazbene brojeve Krešimir Dolenčić i više nego snažni glumački ansambl u kojem su na premijeri ravnopravno nastupile četiri mušketirke, Ecija Ojdanić, Anita Matić Delić, Daria Lorenci Flatz i Sanja Milardović, uz Luku Petrušića. Okosnica priče oko četiri ženska lika koje su ili ostvarene alkoholičarke ili imaju problem s alkoholom (činjenica da je u Gavelli sezona počela predstavom “Pijani” očito je znak našeg vremena) borba su s ovisnošću, ali i borba za, pojednostavnjeno rečeno, dostojanstven život. Hana, Mateja, Beba i Dinka i jesu i nisu različite. Istina, različite su po svojim bračnim statusima, materinskim iskustvom, podrijetlu, obrazovanju, interesima, samopoštovanju..., ali su i slične jer ih je društvo stavilo u nemoćnu poziciju žrtve iz koje ne mogu naći izlaz jer ne žele definirati svoj problem.
One, kao što se to tješi Hana Majer u maestralnoj interpretaciji Darije Lorenci Flatz, “ne piju, ali popiju” i to zbog “mentaliteta i temperamenta”. U “Brodolomkama” publika može doživjeti rijetko blizak kontakt s vatrenom glumačkom energijom. Tu se gledaju stvarne suze i smije u trenucima kada bi priličnije bilo zaplakati, pa osim Darije, valja pohvaliti i Eciju Ojdanić kao Dinku, Anitu Matić Delić kao Mateju, Sanju Milardović kao Bebu i Luku Petrušića kao liječenog ovisnika i plesnog terapeuta (ali i jezovitog oca nasilnika). Jednostavna scena Irene Kraljić, dramaturški potpis Ane Tonković Dolenčić, koreografski rad Ilone Cvitić i kostimi Tee Bašić Erceg u funkciji su tečne predstave koja je sve samo ne trivijalna.
