Već se prije znalo da zagrebačkim gradonačelnikom kani opet postati,
činilo se politički nepoderivi, Milan Bandić, kao i politički sve
ambiciozniji Josip Kregar te politički još nepotrošeni Jasen Mesić.
Tada je izgledalo da Kregar i Mesić protiv Bandića imaju izgleda kao
trkači rekreativci s Jaruna protiv Usaina Bolta. Bandić je potom
stranačkim ukazom sveden na maratonca amatera protiv kojega je na
političkoj kladionici šansu dobio Kregar, pa i Mesić. U Zagrebu, kao
središtu hrvatskog političkog makrokozmosa, svi se oni preporučuju kao
jamstvo napretka, odgovornosti, uspjeha, savjesnosti i moderniteta, da
su baš oni ono što glavnom gradu treba.
Nakon što je autorstvo negativnoutopijske političke novele radnoga
naslova „Je li istina, drugovi, da smo svi volovi?“ pripisano Milanu
Bandiću te je on zapravo okrivljen da ruži izgled i krnji ugled SDP-a,
Bandiću je stranački žiri za usmenu književnost dodijelio tek 51.
mjesto stranačke top-liste. Po toj stranačkoj listi neizvjesno je što
će biti s Bandićem. Ali, zapravo, i sa Zoranom Milanovićem, šefom toga
stranačkog žirija kojemu se ne sviđa Bandićevo „pisanje“. Pobijedi li
Bandić u prvom krugu, a SDP ne dobije očekivani broj gradskih
zastupnika, Bandić bi mogao tražiti političku odgovornost planera
„stranačke izborne strategije“, kaznu za Milanovića i njegove stranačke
adlatuse te od njih napraviti stranačku kuglanu.
Ako pak Bandić ne pobijedi u prvom krugu, ili pak izgubi, milanovićevci
će ga vjerojatno proglasiti „kumom Milom“, a njegove pouzdanike
bandićevskom, ne osobito uzoritom, družinom koju treba najuriti iz
SDP-a. U SDP-u je zagrebačkim izborima zametnuta politička borba kakve
valjda nije bilo od onoga sukoba u HDZ-u kada je uz pomoć Branimira
Glavaša i odane mu tjelesne straže ustoličen Ivo Sanader, a nogiran
Ivić Pašalić.
Kao što je tada promijenjen politički krajobraz unutar i izvan HDZ-a,
tako bi i sadašnjim sukobima u SDP-u mogle biti izmijenjene političke
vedute Zagreba, ali i mnogo obuhvatniji politički krajolik Hrvatske.
Slogan HDZ-ova kandidata za zagrebačkog gradonačelnika Jasena Mesića
„Za Zagreb bez kumova“ mogao bi biti i efektna izborna parola, i
aluzija na trenutačnu gradsku vlast, i predviđanje moguće stranačke
diskvalifikacije Milana Bandića i njegovih prijatelja i suradnika.
U političkom ratu SDP-ovih klanova svoju šansu vide i Mesić i Kregar.
Moguće je da će zbog toga rata klanova dio esdepeovaca i sklonih SDP-u
radije glasovati za Kregara koji nije u njihovoj stranci nego za
Bandića koji je (još) u njihovoj stranci. Kao što je moguće da će i dio
hadezeovaca i sklonih HDZ-u radije glasovati za Bandića nego za Mesića,
kandidata svoje stranke. Ako Bandić pobijedi, bit će to i zbog tih
glasova. Pobijedi li Kregar, to se čudo može dogoditi samo uz SDP-ovu
potporu. Mesiću vjerojatno ni čudo ne može pomoći da pobijedi.
U politici ima različitih kumstava. Pa i takvih na koja aludira i
Mesić. Kumstva se i u politici pokazuju uspješnim i probitačnim.
Potvrdilo se to nedavno i u Mesićevoj stranci kada je kum Miro poslušao
savjet kuma Vlade i otklonio dvojbu bi li se ili ne bi kandidirao za
suca Ustavnog suda. Uz „moralnu podršku“ kuma Vlade kum Miro postao je
ustavnim sucem usprkos jadnoj dvojčici iz ustavnog prava! Kumovi,
prijatelji, rodijaci, pajdaši i zemljaci imaju trajni, a ponekad i
beskrajni utjecaj u politici.
Bi li se Bandić toliko održao bez svojih ljudi? Bi li ga se Milanović
usudio rušiti a da nema sličnih saveznika? Svojom pobjedom i pobjedom
SDP-a Bandić si produljuje politički život, ali zapravo postaje
Milanovićevim vazalom. Pobijedi li samo on, postaje gradskim i
stranačkim bogom. Pobijedi li SDP, a Bandić izgubi, to je početak
njegova kraja. Pobijedi li Bandić, to bi mogao biti Milanovićev početak
kraja. Poslije zagrebačkih izbora neki će političari postati bogovi, a
neki bi politički bogovi mogli „pasti na tjeme“.
BIJEDA POLITIKE
