Jadranka Kosor čini sve da barem prividno stvori neki novi HDZ. Pokušava u ropotarnicu povijesti gurnuti HDZ 1989. i na svjetlo dana izvući, recimo, HDZ 2010. Neku naizgled drukčiju stranku koja će se javnosti činiti očišćenom od svega što joj je u naslijeđe ostavio bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader. Neku koja će se dičiti njezinim imenom jer se ona želi pokazati njezinom reformatoricom. No, za to bi trebalo napraviti nešto “something completely different”, kako bi rekli montipajtonovci. A to nije nimalo jednostavno. Oni su to radili tako da su sve izvrnuli naglavce i dotjerali stvar do apsurda kako bi je razobličili do kraja. Nisu krpali rupe, već su ih produbljivali da bi vidjeli što je na dnu, nisu lakirali, nego su grebli do krvi i radili to duhovito i s lakoćom, a gledatelj bi se nakon toga mogao ne samo nasmijati nego i zamisliti nad stvarnošću u kojoj živi.
Kosorova, kako se vidi, nema snage za to. Prvo ne želi ni sama sebi priznati stvarnost, ne usudi se stranku izvrnuti naglavce, ne usudi se ozbiljnije zagrepsti po njezinim temeljima. Ona bi svoje promjene željela izvesti neprimjetno za stranku, kako ne bi naljutila onaj dio HDZ-a koji joj radi o glavi, a primjetno za javnost jer na iluzijama koje politika stvara počiva povjerenje i popularnost. A to ipak ne ide. Može ona isključivati iz stranke jednog po jednog krivca i grešnika kako bi kupila pravo da se obračunava s ostalima, ali u predodžbi najvećeg dijela javnosti ona i dalje ostaje dio onih snaga koje su srčano podržavale Sanadera, koje su bez pitanja išle tamo kamo je on upro prstom. Iako je, za razliku od svojih suradnika, smogla snage jučer reći da se bez Sanaderova znanja nije moglo baš puno činiti na svoju ruku – i tako na neki način demantirala najnoviju tezu o svemoćnom Damiru Polančecu koji se petljao u sve i svašta bez Sanaderova znanja, potkačivši time malo Sanadera koji tvrdi da nije znao ništa o Polijevim marifetlucima – daleko je to od grebanja do krvi.
Svojom je izjavom potvrdila ono što se zna, način na koji je Sanader vladao, ali još nije pokazala da je spremna ići do kraja. Otkriti sve poslove Vlade i javnih poduzeća i javnosti podastrijeti račune bez obzira na to koliko to na koncu stajalo. Jer, u njezinoj Vladi koja trenutačno obiluje ministrima s potpunom amnezijom – koji samo što ne pitaju novinare tko je to Ivo Sanader – sjede isti kao što je bila i ona. Nije iskoristila priliku da napravi temeljitu rekonstrukciju i pobaca van one koji predstavljaju onaj HDZ s kojim ona danas ne bi željela imati posla i sad ih ima na vratu. U ovom se trenutku njoj zaklinju na odanost, ali sutra su jednako revno spremni pitati i tko je Jadranka Kosor. I zato premijerka u posljednje vrijeme izgleda kao osoba koja se ne osjeća najbolje u svojoj koži. Javnost to instinktivno prepoznaje, kao i svaku lažnu situaciju, i stoga njezina popularnost na njezin užas kopni vrlo brzo. Ne vjeruje se ni Vladi, ne vjeruje se ni premijerki, ne vjeruje se ni HDZ-u. Mala je utjeha kada si na vlasti što narod ne vjeruje ni opoziciji. Od opozicije se u Hrvatskoj već dugo očekuje malo, od vlasti se očekuje sve.
A premijerka s jedne strane ne povlači dovoljno jake poteze unutar Hrvatske, ostavljajući tako narod sam da se bakće s krizom, a s druge, na sanaderovski način kopira oduševljenje vlastitim vanjskopolitičkim potezima. U tom hodu po žici između onog što ne zna riješiti, poput situacije u Hrvatskoj, i onog što joj se čini atraktivnijim i lakšim, poput putovanja po inozemstvu, moglo bi joj se dogoditi da na kraju u novinskim arhivama nakon njezina mandata ostanu samo slike s Borutom Pahorom s jedne strane i s brojnim prosvjednicima koji žele njezin odlazak s druge.Nemoćna da doista promijeni vlastitu stranku, a to znači onaj dio HDZ-a koji je stasao na umreženosti, korupciji i bahatosti, Kosorova, unatoč svom trudu i krilima koja je dobila u prvih par mjeseci, nije uspjela dokazati da je ona nešto drugo, jer njezina stranka nije neka drukčija stranka, a njezina vlada nije neka nova vlada.
Svojevremene priče o transformaciji HDZ-a iz pokreta u stranku su bile tlapnje,iliti spin perača HDZ-ova životopisa.Dok god postoje fotelje po općinama,gradovima,županijama,ministarstvima,agencijama,komunalnim poduzećima hdz će biti heterogena grupacija puna karijerista,šamana,sitnih duša koji plavih prsa vode narod i državu u propast.