Koeficijent na pobjedu Greena bio je čak 1.60. Ako je Drvišu
samo do novca, mogao se dodatno obogatiti uloživši milijun
nečega na poraz. Izjavama uoči meča i tako je slao jasne signale
kladiteljima. Da mu je do ugleda, pojas bi poštom poslao u
Australiju, ne bi ni izlazio u ring. I šutio bi, ne bi
pametovao o uzaludnosti boksa i profućkanom životu u rukavicama. Kao,
"zgadio mu se prljavi profi-boks".
Farsa je kad o tome lamentiraju oni koji su iz tog mulja izvukli zlatno
grumenje. Drviš baš promotorskim trikovima može
zahvaliti to što se kiti(o) zvučnim titulama,
šarenim perjem i rolexima. Što bi
Drviš uopće bio da ga menadžeri nisu umočili među konopce?
Izbacivač po pulskim noćnim klubovima, Sokol-Marićev
zaštitar za 2500 kuna... Stavom "zdrpi i briši"
Drviš je izdao svoj sport, udario ga ispod pojasa. A
prijevara se teško oprašta. Drviš je
sam režirao nečastan otpust iz svijeta koji mu je dao novac i slavu.
Novac traje dok traje, ali slava potamni brže od lažnog rolexa.
Ljudi pamte i poštene gubitnike, lažnjake bace u
tišini.