Ivo Baldasar prvi je kukuriknuo pa ušutio kako ne bi završio očerupan i u loncu nakon što se drznuo primijetiti da je SDP izgubio izbore i pozvao Zorana Milanovića na odgovornost. Tada je šokirao svoje partijske drugove koji su se natjecali tko će ga žešće uvrijediti. Pobijedio je Vojko Obersnel nazvavši splitskog gradonačelnika štakorom koji prvi napušta brod, dok je glavnina nemaštovitih, ali uvredljivih, komentara bila vezana na varijacije na temu Baldasarova nikad oproštenog ustašluka.
Tako se Ivo Baldasar pridružio četi ustaša koji se vrlo često, osobito u posljednje vrijeme, priviđaju Zoranu Milanoviću. Međutim, prvi SDP-ovac baš je 10. travnja prošle godine bio tek nijemi svjedok kada je splitski gradonačelnik poslao cvijeće na spomenik 9. bojni HOS-a Vitez Rafael Boban. Milanović je na splitskom Ekonomskom fakultetu govorio zajedno s nekolicinom svojih najvažnijih ministara, a u isto vrijeme Baldasarovo izaslanstvo polagalo je cvijeće HOS-ovcima. Na traženje novinara za komentar, Milanović se ušeprtljio, ali tu je knedlu progutao i prstom nije maknuo. Baldasara je spasila činjenica što je gradonačelnik drugog po veličini grada, što je SDP-u važno, kada već nema svog čovjeka na čelu prvog. Milanka Opačić tada nije imala petlju poslati splitskog gradonačelnika da se upiše u HČSP, kao što je to učinila kada je i nju pozvao na odgovornost.
Ali, Baldasar je cvijeće HOS-ovcima ipak skupo platio, i to mjestom na SDP-ovoj listi u 10. izbornoj jedinici. Zato mu i nije bilo preteško pozvati šefa na odgovornost, nakon čega je eskpresno završio u istom košu s ostalim ustašama . Nisu ga branili ni njegovi Splićani Branko Grčić i Arsen Bauk, što poznavatelje prilika u splitskom SDP-u ne čudi. Nitko ni iz vrha SDP-a tada mu nije dao podršku, dapače, čak ga je i do tada najglasniji Milanovićev oponent, Zlatko Komadina, podsjetio da Vlada nije formirana i da još ništa nije gotovo. Nepriznavanje poraza značilo je samo jedno: dok Orešković, Karamarko i Petrov slažu novu vladu, Milanović i njegovi i dalje ruju po Mostu i traže crvotočinu ne bi li poraz trijumfalno preokrenuli u pobjedu. Međutim, kako vrijeme prolazi, iz SDP-a se stidljivo javljaju Baldasarovi istomišljenici. Počeo je Gvozden Flego, pa Ivan Račan, javili su se i Marin Jurjević, Šime Lučin... Milanović, iskusni politički lisac, shvatio je da bi se mogli jasnije artikulirati ili, ne daj bože, ujediniti, pa je okrenuo ploču. Prihvatio je Baldasarovu bačenu rukavicu i sada je on taj koji želi nove izbore, i to hitno. Na SDP-u je da pokaže je li uz prgavog vođu koji je onima na vlasti obećao stvaranje pakla, ili će se suočiti s porazom, koji je plod i agresivne taktike zasnovane na podjelama koju provodi Zoran Milanović, te okrenuti novi list. No, izvjesno je, ako se Milanovićeva oporba u stranci ne ujedini, odnosno bude li on imao više od jednog protukandidata, unutarstranačke izbore opet će dobiti.
>>Milanović žuri u ring, Leko koči
>>Kandidirat ću se za Predsjedništvo i Glavni odbor, ali ne želim biti predsjednik SDP-a
Baldasar je samo rekao ono što bi svaki predsjednik koji izgubi izbore trebao napraviti.ovaj to nije u stanju niti nakon potopa od pet uzastopnih poraza.ne žuri se Milanoviću napraviti čim prije izbore zbog Sdp već zbog sebe od straha da će za nekoliko mjeseci kad se formira nova vlast vrlo brzo isplivati sve kriminalne radnje bivše vlasti ali i obitelji Milanović.tada je zbogom i fotelji u Sdp.